Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-224/09 (Ured za razmatranje žalbi)
Odluka donesena 02. 12. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-224/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
02. 12. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 2. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP 224/09, rješavajući apelaciju Ureda za razmatranje žalbi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ureda za razmatranje žalbi podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj U-721/08 od 11. novembra 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Ured za razmatranje žalbi (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 27. januara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine, broj U-721/08 od 11. novembra 2008. godine (u daljnjem tekstu: Sud BiH).
2. Zaključkom apelanta, broj U-680/08 od 2. oktobra 2008. godine, prekinut je postupak koji se vodio pred apelantom po žalbi tužitelja „MOS“ d.o.o Sarajevo (u daljnjem tekstu: tužitelj) protiv odluke Ministarstva finansija i trezora Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 02-
50-3346-5/08 od 8. jula 2008. godine, u upravnoj stvari javnih nabavki, do donošenja odluke Suda BiH o zahtjevu za preispitivanje presude tog suda broj U-298/08 od 18. juna 2008. godine.
3. Rješavajući po tužbi tužitelja u upravnom sporu radi poništenja zaključka apelanta, broj U-
680/08 od 2. oktobra 2008. godine, Sud BiH donio je presudu, broj U-721/08 od 11. novembra 2008. godine, kojom je uvažio tužbu tužitelja i zaključak apelanta, broj U-680/08 od 2. oktobra 2008. godine, poništio i predmet vratio apelantu na ponovno rješavanje. Sud BiH je obrazložio da apelant u postupku donošenja osporenog zaključka nije primjenjivao, odnosno da je nepravilno primijenio zakon BiH i propis zasnovan na zakonu, te u upravnom postupku koji je prethodio donošenju pobijanog akta nije postupio po pravilima postupka propisanim Zakonom o javnim nabavkama BiH. Sud BiH je naveo da će apelant kao tuženi organ u ponovnom postupku postupiti po primjedbama navedenim u ovoj presudi i nakon pravilne primjene zakona odlučiti o žalbi tužitelja protiv odluke Ministarstva, broj 02-50-3346-5/08 od 8. jula 2008. godine.
4. Prema stanju spisa, postupak pred apelantom još je u toku.
5. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
7. S obzirom da je apelant nosilac javne vlasti, Ustavni sud podsjeća da apelant ne uživa zaštitu prava zagarantovanih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola, koji regulišu odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud se poziva na svoj stav ustanovljen u odluci broj AP-39/03 od 27. februara 2004. godine, u kojoj je zaključeno da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, dok Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, te da prema članu VI/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kog suda za koju smatra da su mu njom povrijeđena prava, može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U citiranoj odluci je pored navedenog zaključeno, da državni organi i javna vlast kao učesnici sudskih postupaka uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine.
8. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati dopustivost apelacije u odnosu na apelantovo ustavno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Ustavni sud mora prvo riješiti pitanje primjenjivosti prava na pravično suđenje u konkretnom slučaju, odnosno da li se utvrđuju građanska prava i obaveze apelanta u postupku u kome se odlučuje o pravilnoj primjeni Zakona o javnim nabavkama BiH.
9. U konkretnom slučaju apelant je državni organ, za koga je od strane Suda BiH utvrđeno da u postupku donošenja zaključka broj U-680/08 od 2. oktobra 2008. godine nije primjenjivao, odnosno da je nepravilno primijenio zakon i propis zasnovan na zakonu, te u upravnom postupku koji je prethodio donošenju pobijanog akta nije postupio po pravilima postupka propisanim Zakonom o javnim nabavkama BiH, zbog čega je taj akt poništen i vraćen apelantu na ponovni postupak. Ustavni sud smatra da u navedenom postupku nikakva građanska prava i obaveze nisu utvrđivana u odnosu na apelanta, niti je njemu osporenom presudom Suda BiH broj U-721/08 od 11. novembra 2008. godine nametnuta neka posebna i značajna građanska obaveza. Njom je samo poništen akt apelanta broj U-
680/08 od 2. oktobra 2008. godine u kojem je apelant nepravilno primijenio zakon. Stoga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije primjenjiv član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
10. Ustavni sud zaključuje da u okolnostima kada osporenom odlukom nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava, odnosno obaveze apelanta, postupak koji je rezultirao tim odlukama ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također, u predmetnom postupku nije odlučivano niti o imovinskim pravima apelanta u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, niti o njegovim pravima iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine, te je apelacija i u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović