Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2049/09 (S.K.)
Odluka donesena 02. 12. 2009.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Ispravka Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-2049/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
02. 12. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 2. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP 2049/09, rješavajući apelaciju S.K, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S.K. podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 001-0-GŽ-09-000 720 od 26. maja 2009. godine i rješenja Općinskog suda u Cazinu broj P-481/02 od 19. marta 2009. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. S.K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, kojeg zastupa Jadranka Lojić, advokat iz Cazina, podnio je 29. juna 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 001-
0-GŽ-09-000 720 od 26. maja 2009. godine i rješenja Općinskog suda u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-481/02 od 19. marta 2009. godine.
2. Apelant se tužbom od 12. septembra 2002. godine obratio Općinskom sudu kojom je tražio da sud obaveže Federaciju Bosne i Hercegovine-Federalno ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno oslobodilačkog rata Sarajevo (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) i Unsko-Sanski kanton-Ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno oslobodilačkog rata Bihać (u daljnjem tekstu: Kantonalno ministarstvo), kao tužene, da mu isplate ukupan iznos od 6.504,00 KM, na ime neisplaćene porodične invalidnine, na ime izuzetnog materijalnog obezbjeđenja, te naknade po osnovu neusklađenih primanja sa rastom prosječne plaće u Federaciji Bosne i Hercegovine. Podneskom od 16. aprila 2008. godine, apelant je po punomoćniku povukao tužbu u odnosu na Kantonalno ministarstvo.
3. Rješenjem Općinskog suda broj P-481/02 od 19. marta 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 001-0-GŽ-09-000 720 od 26. maja 2009. godine, odbačen je tužbeni zahtjev apelanta zbog nenadležnosti za postupanje u ovoj pravnoj stvari. U obrazloženju je navedeno da je za ostvarivanje predmetnih potraživanja apelanta iz tužbe, regulisanih Zakonom o izuzetnom materijalnom obezbjeđenju ratnih vojnih invalida i porodica poginulih boraca («Službeni list Republike Bosne i Hercegovine» br. 33/95, 37/95 i 17/96) i Zakonom o pravima branilaca i članova njihovih porodica («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 33/04, 56/05) predviđena nadležnost upravnih, a ne sudskih organa, pa je shodno odredbi člana 16. stav 2. Zakona o parničnom postupku odlučeno kao u dispozitivu osporenog rješenja.
4. U apelaciji je navedeno da je apelant izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda broj 001-0-GŽ-09-
000 720 od 26. maja 2009. godine i da je postupak po reviziji u toku.
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo iz čl. II/3 i II/4 Ustava Bosne i Hercegovine, te pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;“
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
8. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, koji još nije donio odluku o reviziji.
9. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH», br. 53/03, 73/05 i 19/06) glasi: «Član 237. (1)Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. (2)Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM. (3)Izuzetno, Vrhovni sud Federacije BiH može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»
10. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta je da se iscrpi sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. Obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović