Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1952/07 (H. D.)

Odluka donesena 02. 12. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1952/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

02. 12. 2009.

Tekst odluke

sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 2. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP 1952/07, rješavajući apelaciju Havke Djedović rođ. Kurbašić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Havke Djedović rođ. Kurbašić podnesena protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj 097-0-Gž-06-000312 od 21. marta 2007. godine i presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj P-65/98-I od 23. maja 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Havka Djedović rođ. Kurbašić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Brke, Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine, koju zastupa Milenko Simikić, advokat iz Brčkog Distrikta Bosne i Hercegovine, podnijela je 26. juna 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud), broj 097-0-Gž-06-000312 od 21. marta 2007. godine i presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-65/98-I od 23. maja 2006. godine. Apelacija je dopunjena 9. oktobra 2009. godine.

2. Presudom Osnovnog suda, broj P-65/98-I od 6. maja 2005. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev Hajrudina Djedovića (u daljnjem tekstu: tužitelj), međutim, u žalbenom postupku, Apelacioni sud je rješenjem, broj Gž-307/05 od 22. decembra 2005. godine, ukinuo prethodno navedenu presudu Osnovnog suda i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

3. Presudom Osnovnog suda, broj P-65/98-I od 23. maja 2006. godine, donesenom u ponovnom postupku, utvrđeno je da je tužitelj, po osnovu izvršene fizičke diobe nekretnine, vlasnik i posjednik nekretnina preciziranih u izreci presude, što je apelantica dužna trpjeti i priznati da se tužitelj, na osnovu ove presude, upiše kao vlasnik i posjednik na navedenim nekretninama u gruntovnici i katastru nekretnina, sa dijelom 1/1. Apelantica je obavezana da preda tužitelju predmetne nekretnine u posjed i slobodno raspolaganje. Stavom drugim izreke presude je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. U uvodu presude kao vrijednost spora označen je iznos od 31.000,00 KM.

4. Presudom Apelacionog suda, broj 097-0-Gž-06-000312 od 21. marta 2007. godine, djelomično je uvažena žalba apelantice i preinačena presuda Osnovnog suda u stavu 1. izreke presude na način da je odlučeno da je tužitelj posjednik predmetnih nekretnina te je u dijelu u kojem je odlučeno o upisu, dozvoljeno da se tužitelj upiše kao posjednik predmetnih nekretnina u katastru nekretnina. Stavom dva izreke drugostepene presude tužitelj je odbijen sa viškom tužbenog zahtjeva, kojim je tražio da se utvrdi da je vlasnik predmetnih nekretnina i dosljedno tome upis vlasništva u gruntovnici, sa obrazloženjem da u tužbenom zahtjevu nije precizirao podatke iz zemljišne knjige niti su tužbenim zahtjevom obuhvaćeni zemljišno knjižni vlasnici. Također je odlučeno(stav tri izreke) da svaka stranka snosi svoje troškove postupka

5. Apelantica se žali da joj je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. U apelaciji je navedeno da apelantica nije izjavila reviziju protiv presude Apelacionog suda, zbog toga što bi ista bila nedjelotvorna, imajući u vidu dužinu trajanja dosadašnjeg postupka, kao i činjenicu da bi po reviziji ponovo odlučivao Apelacioni sud, koji je u konkretnoj pravnoj stvari to činio već dva puta.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju apelantica nije izjavila reviziju protiv presude Apelacionog suda iako je to mogla učiniti. Naime, revizija je, kao vanredni pravni lijek dopuštena, s obzirom da je vrijednost spora 31.000,00 KM, pa predstavlja djelotvoran pravni lijek, koji se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. U članu 309. Zakona o parničnom postupku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine» broj 31/06), propisano je: «(1) Protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu, ako je u sporu primijenjen materijalni zakon Bosne i Hercegovine ili Distrikta, odnosno međunarodni ugovor, stranke mogu izjaviti reviziju roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. (2) revizija nije dopuštena u imovinsko-pravnim i radnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje kakve druge radnje, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 30.000 KM. (3) revizija nije dopuštena u imovinsko-pravnim i radnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge radnje, ako vrijednost predmeta spora koju je tužilac u tužbi naveo ne prelazi 30.000 KM. (4) revizija nije dopuštena u sporovima iz porodičnih odnosa i sporovima zakonskog izdržavanja bez obzira na vrijednost spora».

9. Dakle, apelantica je propustila protiv osporene odluke izjaviti reviziju, koja je bila dozvoljena, a u kojoj je mogla tražiti preispitivanje drugostepene presude, zbog čega Ustavni sud konstatuje da apelantica nije iscrpila sve pravne lijekove koji su mogući prema zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1952/07 (H. D.) | Sudska praksa | Aktio