Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1926/09 (F. D.)

Odluka donesena 02. 12. 2009.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1926/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

02. 12. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 2. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP 1926/09, rješavajući apelaciju Fatime Drljević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fatime Drljević podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-

0-Uvp-08-000 183 od 22. maja 2009. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Fatima Drljević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Gacka sa privremenim boravištem u Danskoj, koju zastupa Semir Guzin, advokat iz Mostara, podnijela je 18. juna 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Uvp-08-000 183 od 22. maja 2009. godine.

2. Rješenjem Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, Odsjek Trebinje (u daljnjem tekstu: Odsjek) broj 18.03/3-8-19/07 od 1. juna 2007. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 18.05/2-P552/07 od 7. septembra 2007. godine, odbačen je kao neblagovremen apelanticin zahtjev za povrat u posjed stana u Gacku, ulica Šućrije Ćimića 10 PS-20/3. Presudom Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 015-0-U-07-000 089 od 13. maja 2008. godine odbijena je apelantica sa tužbenim zahtjevom protiv rješenja Ministarstva, uz obrazloženje da je apelantica zahtjev za povrat stana podnijela po proteku prekluzivnog roka, te da je stav upravnih organa koji su odlučivali o zahtjevu za povrat zakonit i pravilan.

3. Apelantica je podnijela apelaciju protiv rješenja Odsjeka broj 18.03/3-8-19/07 od 1. juna 2007. godine, rješenja Ministarstva broj 18.05/2-P552/07 od 7. septembra 2007. godine i presude Okružnog suda broj 015-0-U-07-000 089 od 13. maja 2008. godine, koja odbačena kao nedopuštena Odlukom Ustavnog suda broj AP-1569/08 od 17. septembra 2008. godine, iz razloga što je apelantica propustila iscrpiti pravne lijekove moguće prema zakonu.

4. Apelantica je podnijela zahtjev za vanredno prispitivanje presude Okružnog suda broj 015-0-

U-07-000 089 od 13. maja 2008. godine koji je Vrhovni sud presudom broj 118-0-Uvp-08-000 183 od 22. maja 2009. godine odbio kao neosnovan. U obrazloženju presude je navedeno da je presudom kojom je tužba odbijena kao neosnovana pravilno odlučeno, te da je ista zakonita, a slijedom toga pravilno su postupili i upravni organi kada su odbacili apelanticin zahtjev kao neblagovremen. Po ocjeni Vrhovnog suda zahtjev za vanredeno prispitivanje je neosnovan, pa je ovaj sud primjenom člana 40. stav 1. Zakona u upravnim sporovima («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 109/05), odlučio kao u dispozitivu presude.

5. Apelantica se žali da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava iz člana II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te član II/5. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi člana 1. tačka 1. I odjeljka Aneksa 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

7. U konkretnom slučaju apelantica se žali na presudu Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-08-000 183 od 22. maja 2009. godine kojom je odbijen zahtjev apelanta za vanredno prispitivanje presude Okružnog suda broj 015-0-U-07-000 089 od 13. maja 2008. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelantice u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno prispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno prispitivanje presude Okružnog suda kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o zahtjevu apelantice ne tiče odlučivanja o građanskim pravima i obavezama apelantice u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno prispitivanje pravosnažne presude. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za vanredno prispitivanje presude nije odlučivalo ni o pravu apelanatice na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravu na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao ni o pravu iz člana II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te član II/5. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi članom 1. tačka 1. I odjeljka Aneksa 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1926/09 (F. D.) | Sudska praksa | Aktio