Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1882/07 (F. T.)
Odluka donesena 02. 12. 2009.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1882/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
02. 12. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 2. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP 1882/07, rješavajući apelaciju Fatime Tomčić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fatime Tomčić podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Kž-06-
000 121 od 31. maja 2007. godine i rješenja Općinskog suda Zavidovići broj 042-0-Kv-07-000 016 od 20. marta 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Fatima Tomčić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Gračaca, Republika Hrvatska, koju zastupa Milenko Petković, advokat iz Maglaja, podnijela je 22. juna 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-Kž-06-000 121 od 31. maja 2007. godine i rješenja Općinskog suda Zavidovići (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 042-0-Kv-07-000 016 od 20. marta 2007. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda, donesenom po sudiji pojedincu, broj 042-0-K-06-000 002 od 6. oktobra 2006. godine o visini troškova u krivičnom predmetu istog suda broj 042-0-K-06-000 002, a po presudi istog suda broj 042-0-K-06-000 002 od 2. marta 2006. godine, utvrđeni su, u smislu člana 199. stav 2. Zakona o krivičnom postupku, troškovi optuženom H.M. u iznosu od 1.006,00 KM a koji se odnose na troškove vještačenja i troškove apelantice kao oštećene (dolazak na glavni pretres, troškove liječenja i nagradu apelanticinog punomoćnika) .
3. Apelantica je protiv rješenja Općinskog suda izjavila žalbu navodeći da joj prema troškovniku pripadaju troškovi u iznosu od 1.008,89 KM a da je sud dosudio troškove u iznosu od 1.106,00 KM te je istakla da nije jasno koje je troškove sud priznao apelantici budući da se dio troškova odnose na troškove vještačenja.
4. Odlučujući po žalbi apelantice vijeće Općinskog suda je osporenim rješenjem, broj 042-0-Kv-07-000 016 od 20. marta 2007. godine, odbilo apelanticinu žalbu kao neosnovanu sa obrazloženjem da sud nije dužan taksativno nabrajati svaku cifru odnosno novčani iznos pojedinačnog troška te je naveo da su shodno dokazima u spisu apelantici priznati troškovi u iznosu od 1.006,00 KM. U pouci o pravnom lijeku je navedeno da se protiv ovog rješenja može izjaviti žalba Kantonalnom sudu u roku od 3 dana od dana prijema istog.
5. Rješenjem Kantonalnog suda broj 004-0-Kž-06-000 121 od 31. maja 2007. godine odbačena je kao nedopuštena žalba apelantice podnesena protiv rješenja Općinskog suda od 20. marta 2007. godine. U obrazloženju je navedeno da je, prema mišljenju ovog suda, osporeno rješenje Općinskog suda od 20. marta 2007. godine konačno, jer je iscrpljena dvostepenost postupanja po žalbi apelantice, odnosno da Zakon o krivičnom postupku FBiH nije propisao mogućnost trostepenog odlučivanja u konkretnom slučaju. Sud je zaključio da pogrešno data pravna pouka na žalbu u osporenom rješenju Općinskog suda, broj 042-0-Kv-07-000 016 od 20. marta 2007. godine, ne može biti osnov sticanja i konstituisanja prava na žalbu protiv navedenog rješenja, jer se iz neprava ne može sticati i konstitutisati pravo koje zakonom nije propisano. U tom smislu, ovaj sud je odlučio kao u izreci rješenja.
6. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: 1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnomlijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. U konkretnom slučaju, slijedeći pogrešnu pravnu pouku iz rješenja Općinskog suda broj 042-0-Kv-07-000 016 od 20. marta 2007. godine, apelantica je podnijela žalbu Kantonalnom sudu protiv navedenog rješenja, koja je odbačena kao nedopuštena rješenjem broj 004-0-Kž-06-000 121 od 31. maja 2007. godine. Kantonalni sud je istakao u svom rješenju da apelantica ne treba da snosi posljedice pogrešne pravne pouke, date u navedenom osporenom rješenju Općinskog suda, ali ni činjenica da je takva pouka data, ne može uspostaviti stvarnu nadležnost Kantonalnog suda za rješavanje u konkretnom slučaju. Pozivajući se na vlastitu praksu u sličnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da u pravilu, u slučaju pogrešno date pravne pouke u odlukama koje se mogu pobijati nekim od propisanih pravnih lijekova, zainteresovane stranke su u obavezi koristiti propisane pravne lijekove, a ne one koji su navedeni u pogrešnoj pouci (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-309/04, od 12. aprila 2005. godine, tačka 12). Prema tome, Ustavni sud smatra da se osporenim rješenjem Kantonalnog suda broj 004-0-Kž-06-000 121 od 31. maja 2007. godine nije odlučivalo o osnovanosti apelantičinog zahtjeva u pogledu visine troškova, već je njena žalba odbačena iz formalnih razloga, te da je konačna odluka u konkretnom predmetu apelantice rješenje Općinskog suda broj 042-0-Kv-07-
000 016 od 20. marta 2007. godine.
10. S obzirom na to da je apelantici 28. marta 2007. godine uručeno rješenje Općinskog suda broj 042-0-Kv-07-000 016 od 20. marta 2007. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 22. juna 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporeno rješenje Općinskog suda od 20. marta 2007. godine.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović