Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1674/09 (M. A., H. A., E. C., M. H.)

Odluka donesena 02. 12. 2009.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1674/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

02. 12. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 2. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP 1674/09, rješavajući apelaciju Mirsade Agić i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirsade Agić, Halime Ahmedspahić, Emice Cvjetković, Mirsade Hodžić, Anđelke Krišto, Lutfe Maraševića, Marice Pavlić, Lejle Sadiković, Dženane Silajdžić, Sonje Šimunović, Remzije Tatar, Zlate Velikanje, Luce Vlaić, Mirsade Zaimović, Velide Zaimović-Džafić i Elizabete Đurić, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-08-000077 od 5. marta 2009. godine i presude Kantonalnog suda u Zenici, broj 004- 0-Gž-06-001 794 od 4. oktobra 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Mirsada Agić, Halima Ahmedspahić, Emica Cvjetković, Mirsada Hodžić, Anđelka Krišto, Lutfo Marašević, Marica Pavlić, Lejla Sadiković, Dženana Silajdžić, Sonja Šimunović, Remzija Tatar, Zlata Velikanja, Luca Vlaić, Mirsada Zaimović, Velida Zaimović-Džafić i Elizabeta Đurić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Breze, koje zastupa Nermina Pivić, advokatica iz Zenice, podnijeli su 28. maja 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-08-000077 od 5. marta 2009. godine i presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 004-0-Gž-06-001 794 od 4. oktobra 2007. godine.

2. Odlučujući o tužbenom zahtjevu apelanata protiv tužene Javne ustanove Osnovna škola «Enver Čolaković» Breza (u daljnjem tekstu: tužena), radi potraživanja iz radnog odnosa, v.s. 832.288,00 KM, Općinski sud u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je donio presudu, broj P 298/2005 od 7. juna 2006. godine, kojom je obavezao tuženu da apelantima isplati novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom pobliže opisane u izreci prvostepene presude, uz naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 406,00 KM, dok je dio tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa odbijen kao neosnovan.

3. Odlučujući po žalbama apelanata, tužene i Zeničko-dobojskog kantona kao umješača na strani tužene protiv presude Općinskog suda, broj P 298/2005 od 7. juna 2006. godine, Kantonalni sud je donio presudu, broj 004-0-Gž-06-001 794 od 4. oktobra 2007. godine, kojom je uvažena žalba apelanata i preinačena prvostepena presuda tako što je udovoljeno tužbenom zahtjevu apelanata u dijelu koji se odnosio na isplatu razlike između isplaćene i osnovne plaće uvećane za minuli rad, te je naloženo tuženoj da apelantima isplati novčane iznose pobliže opisane u izreci presude, kao i da apelantima nadoknadi troškove postupka u iznosu od 9.232,00 KM umjesto iznosa od 406,00 KM. Istom presudom uvažena je žalba tužene i umješača na strani tužene te je preinačena prvostepena presuda u dijelu odluke o kamatama, tako da kamata na ukupno dosuđene novčane iznose pobijanom presudom za svakog od apelanata teče od 23. marta 2005. godine do isplate, dok je u ostalom dijelu žalba odbijena i potvrđena prvostepena presuda.

4. Protiv presude Kantonalnog suda, broj 004-0-Gž-06-001 794 od 4. oktobra 2007. godine, apelanti, tužena i umješač na strani tužene izjavili su reviziju Vrhovnom sudu.

5. Presudom Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-08-000077 od 5. marta 2009. godine, odbačena je kao nedopuštena revizija apelanata izjavljena protiv drugostepene presude, dok su revizije tužene i umješača na strani tužene odbačene kao nedopuštene odnosno odbijene kao neosnovane. U odnosu na reviziju apelanata,Vrhovni sud je obrazložio da, obzirom da se u konkretnom slučaju revizijom apelanata pobija presuda u dijelu kojim je odlučeno o zakonskim zateznima kamatama, tj, sporednom potraživanju, ista nije dopuštena. Takođe, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje po reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu člana 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP), pa je reviziju odbacio kao nedopuštenu na osnovu člana 247. ZPP.

6. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).

9. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je presudom, broj 070-0-Rev-08-000077 od 5. marta 2009. godine, odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanata izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda, broj 004-0-Gž-06-001 794 od 4. oktobra 2007. godine. Obzirom na navedeno, nesporno je da je u slučaju apelanata revizija bila neefektivan pravni lijek, iz čega proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Kantonalnog suda, broj 004-0-Gž-06-001 794 od 4. oktobra 2007. godine.

10. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena presuda Kantonalnog suda, broj 004-0-Gž-06-001 794 od 4. oktobra 2007. godine, s obzirom da su apelanti protiv iste izjavili reviziju Vrhovnom sudu, 22. oktobra 2007. godine. Apelanti su, dakle, presudu Kantonalnog suda, broj 004-0-Gž-06-001 794 od 4. oktobra 2007. godine, primili prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 28. maja 2009. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Kantonalnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1674/09 (M. A., H. A., E. C., M. H.) | Sudska praksa | Aktio