Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1393/09 (Š. D.)

Odluka donesena 02. 12. 2009.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1393/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

02. 12. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 2. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP-1393/09, rješavajući apelaciju Šukrije Dupčanina, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Šukrije Dupčanina podnesena protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj: 097-0-Gž-08-000938 od 11. marta 2009. godine i rješenja o izvršenju Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj 096-0-I-07-006943 od 6. jula 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Šukrija Dupčanin (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, podnio je 8. maja 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud), broj: 097-0-Gž-08-000938 od 11. marta 2009. godine i rješenja o izvršenju Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 096-0-I-07-006943 od 6. jula 2007. godine. Apelant je u apelaciji Ustavnom sudu podnio i zahtjev za izdavanje privremene mjere «zabrane izvršenja do okončanja apelacionog postupka».

2. Osnovni sud je 6. jula 2007. godine donio rješenje o izvršenju kojim je dozvolio izvršenje po prijedlogu tražioca izvršenja JP Radio-televizija Republike Srpske Banjaluka ( u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) protiv apelanta, a na osnovu vjerodostojne isprave, odnosno izvoda iz poslovnih knjiga tražioca izvršenja. Prvim dijelom navedenog rješenja, u skladu sa odredbom člana 37. stav 2. tačka 1. i 3. Zakona o izvršnom postupku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH», broj 8/00, 1/01, 5/02, 8/03, 19/07 i 2/08; u daljnjem tekstu: ZIP BD BiH), prvostepeni sud je obavezao apelanta da u roku do 8 dana od dostave rješenja, namiri potraživanje tražiocu izvršenja u iznosu od 30,00KM sa zakonskim zateznim kamatama, kao i da mu naknadi troškove izvršnog postupka. Drugim dijelom rješenja, prvostepeni sud je u skladu sa odredbom člana 37. stav 2. tačka 2. ZIP BD BiH odredio i odgovarajuće izvršenje protiv apelanta.

3. Apelacioni sud je 11. marta 2009. godine donio rješenje broj: 097-0-Gž-08-000938 kojim je odbijen kao neosnovan prigovor apelanta izjavljen protiv rješenja o izvršenju Osnovnog suda, broj: 096-0-I-07-006943 od 6. jula 2007. godine.

4. U obrazloženju rješenja Apelacioni sud je naveo da je odredbom člana 49. ZIP BD BiH propisan postupak drugostepenog suda povodom prigovora protiv rješenja o izvršenju, donesenog na osnovu vjerodostojne isprave. Apelacioni sud je istakao da se na osnovu člana 49. stav 4. i 5. ZIP-a BD BiH rješenje o odgađanju izvršenja ne donosi u svakom slučaju kada je prigovor podnesen protiv tog dijela rješenja o izvršenju. Obzirom na navedeno, ovaj sud je našao da je prigovor apelanta, izjavljen protiv predmetnog rješenja o izvršenju, neosnovan, bez obzira što je izjavljen protiv dijela rješenja kojim je utvrđeno postojanje spornog potraživanja. Apelacioni sud je istakao da apelantov prigovor, u konkretnom slučaju, ne može da uslovi odgađanje predmetnog izvršenja, budući da apelant u prigovoru ističe razloge, čija osnovanost svakako ne bi vodila zaključku o nepostojanju, odnosno neosnovanosti spornog potraživanja. Nadalje, u skladu sa članovima 17, 19. i 21. Zakona o javnom radio-televizijskom sistemu Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH» broj 78/05 - u daljnjem tekstu: ZJRTVS BiH) obaveza plaćanja RTV takse jeste zakonska obaveza, a odlučna činjenica za njeno ustanovljenje ogleda se u nabavci radio ili televizijskog prijemnika. Dalje, odredbom člana 18. stav 4. ZJRTVS-a BiH predviđeno je da Radio-televizija Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu BHRT), kao Javni RTV servis Bosne i Hercegovine, vrši naplatu RTV takse na teritoriji Brčko Distrikta. Međutim, Apelacioni sud je naglasio da se apelant kao stanovnik Brčko Distrikta ipak ima smatrati dužnikom sporne obaveze prema tražiocu izvršenja JP RTRS, a ne prema BHRT, budući da je na osnovu odredbe člana 2. stav 2. tačka 2. Odluke javnih RTV servisa Bosne i Hercegovine o naplati i uplati RTV takse, vlastitoj službi tražioca izvršenja JP RTRS preneseno ovlašćenje na naplatu RTV takse (iz člana 18. stav 4. ZJRTVS-a BiH) na onom dijelu Brčko Distrikta, na kojem naplatu RTV takse vrši Telekom Republike Srpske, a to je dio Distrikta kojem prema podacima u spisu predmeta pripada i sam apelant. Takođe, Apelacioni sud je naglasio da se aktivna legitimacija tražioca izvršenja za učešće u ovom postupku ne može se dovesti u pitanje, jer on kao jedan od emitera, odnosno jedan od elemenata sistema javnog emitovanja ima ovlašćenje da putem vlastitih službi vrši naplatu takse na svom transakcijskom računu za RTV taksu. Kako se u razlozima prigovora apelanta ne ukazuje na nepravilnost zaključka da su potraživanje tražioca izvršenja i obaveza apelanta zasnovani na vjerodostojnoj ispravi, tj. izvodu iz ovjerenih poslovnih knjiga tražioca izvršenja, drugostepeni sud nije imao osnova za donošenje odluke o odgađanju izvršenja iz člana 49. stav 4. i 5. ZIP-a BD BiH, pa je apelantov prigovor odbijen kao neosnovan.

5. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem povrjeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

7. S obzirom na to da je apelant osporio rješenje Apelacionog suda, broj: 097-0-Gž-08-000938 od 11. marta 2009. godine, Ustavni sud će dopustivost predmeta apelacije ispitati u odnosu na navedeno rješenje. Ovo rješenje je doneseno u izvršnom postupku koji je pokrenuo apelant prigovorom izjavljenim protiv rješenja o izvršenju Osnovnog suda, broj: 096-0-I-07-006943 od 6. jula 2007. godine. Prigovor apelanta Apelacioni sud je rješenjem broj: 097-0-Gž-08-000938 od 11. marta 2009. godine, odbio kao neosnovan. Prema tome, potrebno je prvo odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. Evropske konvencije.

8. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84, OI 46). Ustavni sud je u svojoj Odluci broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine («Službeni glasnik BiH» broj 18/04, tačka 40) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88, OI 94).

9. U konkretnom slučaju građanska prava i obaveze apelanta utvrđena su presudom Osnovnog suda na osnovu koje je Osnovni sud donio rješenje o izvršenju, broj: 096-0-I-07-006943 od 6. jula 2007. godine, a kojim je utvrđena obaveza apelanta da tražiocu izvršenja u roku od 8 dana od dostave rješenja, namiri potraživanje u iznosu od 30,00 KM sa pripadajućom zakonskom kamatom, kao ida mu naknadi troškove parničnog postupka. Prema tome, Ustavni sud konstatuje da u predmetnom izvršnom postupku, koji je okončan osporenim rješenjem Apelacionog suda, broj: 097-0-Gž-08-

000938 od 11. marta 2009. godine, nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze apelanta».

10. Imajući u vidu navedeno, kao i principe izložene u ovoj odluci, Ustavni sud zaključuje da se predmetni izvršni postupak ne tiče utvrđivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana

6. Evropske konvencije, pa je apelacija u ovom djelu, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1393/09 (Š. D.) | Sudska praksa | Aktio