Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1299/09 (Udruženje građana „ŽENA BiH“ Mostar)
Odluka donesena 02. 12. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1299/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
02. 12. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 2. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP 1299/09, rješavajući apelaciju Udruženje građana „ŽENA BiH“ Mostar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Udruženje građana „ŽENA BiH“ Mostar podnesena protiv presude Kantonalnog suda Mostar broj 07-0-U-002078-08U od 6. aprila 2009. godine, rješenja Komisije za rješavanje žalbi Kantonalnog poreznog ureda Mostar broj 10-7-05-15-1264/07 od 11. decembra 2007. godine, i rješenja Inspektorata Kantonalnog poreznog ureda Mostar broj 10-07-02-15-
973/05 od 22. augusta 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Udruženje građana „ŽENA BiH“ Mostar (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Semir Guzin, advokat iz Mostara, podnio je 28. aprila 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07-0-U-002078-08U od 6. aprila 2009. godine, rješenja Komisije za rješavanje žalbi Kantonalnog poreznog ureda Mostar (u daljnjem tekstu: Komisija za rješavanje žalbi) broj 10-7-05-15-1264/07 od 11. decembra 2007. godine, i rješenja Inspektorata Kantonalnog poreznog ureda Mostar (u daljnjem tekstu: Inspektorat) broj 10-07-02-15-973/05 od 22. augusta 2007. godine.
2. Rješenjem Inspektorata broj 10-07-02-15-973/05 od 22. augusta 2007. godine, koje je potvrđeno rješenjem Komisije za rješavanje žalbi broj 10-7-05-15-1264/07 od 11. decembra 2007. godine, apelantu je naloženo da u roku od 8 dana od dana prijema rješenja izvrši isplatu redovnih poreznih obaveza bliže navedenih u izreci rješenja.
3. Presudom Kantonalnog suda broj 07-0-U-002078-08U od 6. aprila 2009. godine odbijena je kao neosnovana tužba apelanta podnesena u upravnom sporu radi poništenja rješenja Komisije za rješavanje žalbi broj 10-7-05-15-1264/07 od 11. decembra 2007. godine. Kantonalni sud je obrazložio da su u upravnom postupku odlučne činjenice potpuno i pravilno utvrđene, da je na takvo utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjen materijalni propis i da je pravilno izvršen razrez poreznih obaveza apelanta, zbog čega su apelantovi tužbeni navodi neosnovani i nedokazani.
4. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 07-0-U-002078-08U od 6. aprila 2009. godine podnio zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud). Prema stanju spisa postupak pred Vrhovnim sudom još je u toku.
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
7. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od
23. marta 2005. godine; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizilaze iz poreskog i javnog zakonodavstva, kako je to relevantnim zakonom predviđeno. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, postupak u kojem je apelant obavezan da uplati porez, ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak, osim u slučaju arbitrarne primjene prava, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Slijedi da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Apelant je, takođe, naveo da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi sa ovim žalbenim navodima apelanta, Ustavni sud podsjeća da je i ranije stao na stanovište da ne postoji povreda apelantovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ukoliko je nametanje poreskih obaveza imalo osnovu u zakonu, koji reguliše pitanja iz oblasti javnog prava, kao što je to i u konkretnom slučaju (vidi Ustavni sud, odluka broj U-27/01, od 28. septembra 2001. godine, tačka 29. objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 8/02 i mutatis mutandis odluke o dopustivosti, br. AP-669/03, od
17. marta 2004. godine i AP-285/03 od 23. jula 2004. godine). Shodno tome, i ovi apelantovi navodi se moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović