Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1206/09 (R. R. i M. B.)

Odluka donesena 02. 12. 2009.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1206/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

02. 12. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 2. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP 1206/09 rješavajući apelaciju Rasima Ramića i Mehmeda Bajrića na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Rasima Ramića i Mehmeda Bajrića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-07-001621 od 20. januara 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Rasim Ramić i Mehmed Bajrić (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Zenice, koje zastupa Nermina Pivić, advokatica iz Zenice, podnijeli su 21. aprila 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-07-001621 od 20. januara 2009. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 043-0-P-06-

000002 od 20. oktobra 2006. godine, naloženo je tuženoj J.U. Osnovna škola „Miroslav Krleža“, Zenica (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantima na ime naknade za topli obrok i korištenje godišnjeg odmora isplati novčane iznose bliže navedene u izreci presude, dok je u preostalom dijelu odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanata koji se odnosio na isplatu razlike plaća.

3. Rješavajući po žalbama apelanata i Zeničko-dobojskog kantona kao umješača na strani tužene, Kantonalni sud u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) donio je presudu, broj 004-0-Gž-

06-002-264 od 29. augusta 2007. godine, kojom je žalbu apelanata uvažio i osporenu presudu u odbijajućem dijelu preinačio na način da je obavezao tuženu da apelantima isplati iznose bliže navedene u izreci presude, dok je žalbu umješača na strani tužene odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

4. Protiv presude Kantonalnog suda, broj 004-0-Gž-06-002-264 od 29. augusta 2007. godine, apelanti, tužena i umješač na strani tužene izjavili su reviziju Vrhovnom sudu.

5. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-07-001621 od 20. januara 2009. godine, odbačena je kao nedopuštena revizija apelanata izjavljena protiv drugostepene presude, dok su revizije tužene i umješač na strani tužene odbijene kao neosnovane. U odnosu na reviziju apelanata,Vrhovni sud je obrazložio da, obzirom da se u konkretnom slučaju revizijom apelanata pobija presuda u dijelu kojim je odlučeno o zakonskim zateznima kamatama, tj, sporednom potraživanju, ista je nedopuštena u skladu sa odredbama člana 247. stav 1. u vezi sa stavom 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, br. 53/03, 73/05 i 19/06).

6. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

8. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).

9. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je rješenjem, broj 070-0-Rev-07-001621 od 20. januara 2009. godine, odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanata izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda, broj 004-0-Gž-06-002-264 od 29. augusta 2007. godine. Obzirom na navedeno, nesporno je da je u slučaju apelanata revizija bila neefektivan pravni lijek, iz čega proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Kantonalnog suda, broj 004-0-Gž-06-002-264 od 29. augusta 2007. godine.

10. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena presuda Kantonalnog suda, broj 004-0-Gž-06-002-264 od 29. augusta 2007. godine, s obzirom da su apelanti protiv iste izjavili reviziju Vrhovnom sudu, 11. oktobra 2007. godine. Apelanti su, dakle, presudu Kantonalnog suda, broj 004-0-Gž-06-002-264 od 29. augusta 2007. godine, primili prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 21. aprila 2009. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Kantonalnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1206/09 (R. R. i M. B.) | Sudska praksa | Aktio