Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2796/07 (A.B.)

Odluka donesena 17. 12. 2009.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Radni spor
  • Prava iz radnog odnosa
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2796/07

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 12. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2796/07, rješavajući apelaciju A.B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Krstan Simić, sudija na sjednici održanoj 17. decembra 2009. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija A. B.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-002392.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak u predmetu broj 009-0-Gž-08-002392.

Nalaže se Kantonu Sarajevo da, u skladu sa članom 76. stav 2.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, A.B. isplati iznos od 1.500,00 KM na ime nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku po žalbi u predmetu Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-08-002392.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu i Kantonu Sarajevo da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i «Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine».

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. A.B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Danijela Saller-Osenk, advokatica iz Sarajeva, podnio je 22. oktobra 2007. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog dužine trajanja sudskog postupka i nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-Gž-08-002392 i predmetu Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj PR-1205/04. Apelant je, istovremeno, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere. Apelant je naknadno, 11. augusta i 11. novembra 2009. godine, dostavio dopunu apelacije.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Ustavni sud je 16. jula 2007. godine donio Odluku o privremenoj mjeri broj AP 2796/07 kojom je odbijen kao neosnovan apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

3. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda je 26. oktobra 2009. godine, a od Općinskog suda 30. novembra 2007. godine, zatraženo da dostave odgovore na apelaciju.

4. Kantonalni sud je dostavio odgovor 3. novembra 2009. godine, a Općinski sud 14. decembra 2007. godine.

5. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 11. novembra 2009. godine.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Apelant je tužbenim zahtjevom kod Općinskog suda od 26. maja 2004. godine protiv GDP «Svjetlost štampa» d.d. Sarajevo, kao poslodavca (u daljnjem tekstu: tuženi), pokrenuo radni spor radi utvrđenja nezakonitog otkaza ugovora o radu i poništenja odluke o otkazu i razrješenju sa radnog mjesta. Apelant je uz tužbeni zahtjev podnio i prijedlog za određivanje sudske mjere osiguranja.

8. Općinski sud je donio Presudu broj PR-1205/04 od 29. februara 2008. godine kojom je utvrdio da je Odlukom o razrješenju apelanta od 4. juna 2003. godine, Odlukom o radno-pravnom statusu broj 466/03 od 25. septembra 2003. godine i Rješenjem o prestanku radnog odnosa broj 467/03 od 26. septembra 2003. godine, koje je donio tuženi, apelantu nezakonito otkazan ugovor o zapošljavanju od 19. februara 2002. godine, te da je apelant nezakonito razriješen dužnosti direktora. Općinski sud je poništio navedene odluke, a tuženog obavezao da apelanta vrati na posao i uspostavi mu radno-pravni odnos od prestanka rada kod tuženog na poslovima i radnim zadacima koje je izvršavao do otkaza ugovora o radu. Tuženom je naloženo da apelantu, kako je pobliže označeno u presudi, naknadi plaće sa pripadajućom zateznom kamatom i troškovima postupka.

9. U vremenskom periodu od podnošenja tužbenog zahtjeva do donošenja presude Općinski sud je u 2004. godini, nakon dostavljanja odgovora na tužbu 5. jula 2004. godine, prvo pripremno ročište održao 24. septembra 2004. godine. Na navedenom ročištu apelant je direktno sudu i tuženom predao podnesak u kojem se pozvao na nove činjenice i predložio nove dokaze. Kako se na predmetni podnesak tuženi nije mogao izjasniti, sud je u smislu člana 113. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) odredio nastavak pripremnog ročišta za 29. decembar 2004. godine.

10. Općinski sud je donio Rješenje broj PR-1205/04 od 28. decembra 2004. godine kojim je odbio apelantov prijedlog za izdavanje sudske mjere osiguranja. Kako se apelant izjasnio da će protiv navedenog rješenja podnijeti žalbu, Općinski sud je opozvao nastavak pripremnog ročišta određen za 29. decembar 2004. godine, zbog odlučivanja o apelantovoj žalbi protiv rješenja kojim je odbijen prijedlog za izdavanje mjere osiguranja.

11. Kantonalni sud je, odlučujući o apelantovoj žalbi protiv Rješenja Općinskog suda broj P- 1205/04 od 28. decembra 2004. godine, Rješenjem broj Gž-815/05 od 16. februara 2006. godine odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu, te 3. aprila 2006. godine prvostepenom sudu vratio kompletan sudski spis.

12. Općinski sud je ponovo zakazao pripremno ročište za 6. septembar 2006. godine, međutim kako je tuženi tražio izuzeće uređujućeg sudije u konkretnom predmetu, postupak je prekinut do donošenja odluke o izuzeću. Nakon rješenja kojim je odbijen zahtjev za izuzeće sudije, ponovo je određen nastavak pripremnog ročišta za 18. decembar 2006. godine, na kojem je tuženi predao sudu podnesak sa istaknutim protivtužbenim zahtjevom. Kako se apelant nije mogao odmah izjasniti na postavljeni protivtužbeni zahtjev, sud je odredio nastavak pripremnog ročišta za 26. januar 2007. godine, na kojem su obje stranke predložile vještačenje dva vještaka finansijske struke. Tuženi je na navedenom ročištu ponovo postavio zahtjev za izuzeće uređujućeg sudije i izuzeće kompletnog Općinskog suda. O navedenim zahtjevima je odlučeno rješenjem od 6. februara 2007. godine i rješenjem od 21. februara 2007. godine kojim je odbijen zahtjev za izuzeće sudije, a odbačen zahtjev za izuzeće svih sudija Općinskog suda. U nastavku pripremnog ročišta koje je održano 30. maja 2007. godine sud je odredio provođenje predloženih dokaza, odbio raspravljanje o protivtužbenom zahtjevu i predmetni protivtužbeni zahtjev izdvojio iz konkretnog spisa s ciljem da formira novi spis. Nakon dostavljanja oba nalaza vještaka, Općinski sud je održao ročište za glavnu raspravu 15, 16, i 17. oktobra 2007. godine, na kojem je nakon uvida u materijalne dokaze, saslušanja parničnih stranaka i čitanja nalaza i mišljenja vještaka, u dogovoru sa parničnim strankama odredio dopunsko vještačenje i nastavak glavne rasprave za 30. januar 2008. godine. Nakon zaključenja navedene glavne rasprave sud je 29. februara 2008. godine donio Presudu broj PR-1205/04.

13. Tuženi je, nezadovoljan Odlukom Općinskog suda broj PR-1205/04 od 29. februara 2008. godine, podnio žalbu Kantonalnom sudu. Kompletan prvostepeni sudski spis po žalbi tuženog Kantonalni sud je zaprimio 5. maja 2008. godine, te oformio sudski spis pod brojem 009-0-Gž- 08- 002392. U predmetnom spisu Kantonalni sud do danas nije donio odluku o žalbi.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

14. Apelant smatra da je neprimjerenim pritiskom na sud omogućeno dalje odugovlačenje postupka, čime je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant je posebno naveo «da vlasnik firme ima namjeru preprodati firmu, pa mu odugovlačenje odgovara, a što uspijeva preko punomoćnika, koji se čak ne libi isticati i koristiti funkciju člana VSTV, kako bi uplašio sutkinju čija se prijava za sudiju višeg suda upravo razmatra pred istim VSTV, čiji je član advokat-punomoćnik tuženog». Apelant je istakao da prvostepeni postupak bezrazložno traje tri i po godine, da je uz tužbu dostavio sve relevantne dokaze koji ukazuju da je nezakonito razriješen, sve zbog njegove intervencije na nezakonitu privatizaciju. Također je navedeno da je u međuvremenu protiv prvostepene presude tuženi podnio žalbu Kantonalnom sudu, koji i pored zakonskih rokova ne postupa po žalbi, iako je apelant u više navrata kod predsjednice Kantonalnog suda urgirao postupanje. Apelant smatra da mu je navedenim postupanjem sudova povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, posebno imajući u vidu da se radi o radnom sporu, i da mu se nanosi šteta «prvenstveno što svako odugovlačenje postupka ima za posljedicu izvjesnu neprovedivost sudske odluke, ukoliko odluka bude u apelantovu korist, jer je općepoznato na koji način se firme onesposobljavaju (stečaj, likvidacija, dugovanja i sl.), sve da bi se spriječilo izvršenje.» Apelant je zatražio na ime naknade nematerijalne štete iznos od 2.000,00 KM i na ime troškova postupka po apelaciji pred Ustavnim sudom iznos od 1.500,00 KM.

b) Odgovori na apelaciju

15. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je konkretan predmet na postupak po žalbi protiv prvostepene odluke dostavljen Kantonalnom sudu 5. maja 2008. godine. Kantonalni sud je ukazao na činjenicu da se kod tog suda nalazi veliki broj predmeta u radu koji datiraju iz ranijih godina, da je prioritet bio na rješavanju predmeta iz 2006. godine i 2007. godine, te da je konkretan predmet uzet u rad.

16. Općinski sud je u svom odgovoru naveo redoslijed provođenja dokaznog postupka, ističući da je ročište za nastavak glavne rasprave zakazano za 30. januar 2008. godine u dogovoru sa punomoćnicima parničnih stranaka, i u slobodnom terminu uređujućeg sudije (budući da je po odobrenju predsjednika suda zbog porodičnih obaveza bio odsutan), a radi provođenja dopunskog vještačenja vještaka finansijske struke i saslušanja svjedoka koji nisu bili uredno obaviješteni, a koje je predložio punomoćnik tuženog koji je njihovo saslušanje smatrao vrlo bitnim. Općinski sud smatra da je cjelokupan postupak vođen u skladu sa zakonskim odredbama, ali zbog velikog broja procesnih i materijalnih prijedloga apelanta i tuženog nije mogao biti završen u kratkom roku. V.Relevantni propisi

17. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

«Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 11.

Prvostepeni postupak će se, po pravilu, sastojati od dva ročišta – jednog pripremnog ročišta i jednog ročišta za glavnu raspravu.

Član 74. stav 2.

Poslije održavanja pripremnog ročišta, protivtužba se može podnijeti samo ako tuženi na to pristane i ako sud ocijeni da podnošenje protivtužbe nije usmjereno na odugovlačenje postupka.

Član 94.

[...](2) Glavna rasprava će se, po pravilu, održati najkasnije u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta.[...] Član 184.

(1) Sud će donijeti presudu i izraditi pismeni otpravak najkasnije u roku od 30 dana od dana zaključenja glavne rasprave.

Član 185.

(1) Nakon zaključenja glavne rasprave, sud će prisutne stranke obavijestiti o datumu donošenja presude. [...] Član 217.

(1) Drugostepeni sud odlučuje o žalbi u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave. (2) Drugostepeni sud će zakazati raspravu kad ocijeni da je radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja potrebno pred drugostepenim sudom utvrditi nove činjenice, ili izvesti nove dokaze, ili ponovo izvesti već izvedene dokaze, kao i kada ocijeni da je zbog povrede odredaba parničnog postupka u prvostepenom postupku potrebno održati raspravu pred drugostepenim sudom.

(3) Drugostepeni sud će održati sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.

(4) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

Član 269. st. 1. i 2.

Mjera osiguranja može se odrediti:

Ako predlagatelj učini vjerovatnim postojanje tražbina ili prava, i Ako postoji opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja mogao spriječiti ili znakovito otežati ostvarenje tražbine, posebice time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti, ili na drugi način njome raspolagati… Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.» VI.Dopustivost

18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

20. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu dopustiva u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjet iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

22. Apelant smatra da je u predmetnom postupku pred Kantonalnim sudom i Općinskim sudom prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.»

24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

«1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]»

25. Ustavni sud zapaža da je parnični postupak povodom apelantove tužbe građanskopravne prirode u kojem se utvrđuju apelantova građanska prava, koji je zainteresiran da se konačna odluka o njegovom tužbenom zahtjevu donese u razumnom roku. Stoga su u konkretnom slučaju primjenjivi član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na donošenje odluke u razumnom roku

a) Relevantni principi

26. Ustavni sud, prije svega, ističe da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koju konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

27. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, nego može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

28. Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).

b) Period koji se uzima u obzir

29. Ustavni sud zapaža da je apelant 26. maja 2004. godine pokrenuo predmetni postupak i da on u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine predmetnog postupka je period od pet godina i šest mjeseci.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

30. U konkretnom slučaju predmetni postupak se tiče radnog spora koji je tužbom pokrenuo apelant zbog prestanka njegovog radnog odnosa. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom sudskom postupku.

31. Ustavni sud, prije svega, podsjeća da je članom 420. ZPP propisano da će se u postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, uvijek obraćati naročita pažnja na potrebu hitnog rješavanja radnih odnosa. Međutim, prema dokazima u spisima Općinski sud je pripremna ročišta zakazivao u vremenskom razmaku od tri, četiri i pet mjeseci. S obzirom na to, Ustavni sud će navedene razmake sudskih ročišta staviti na teret Općinskom sudu, imajući u vidu da je smisao navedene zakonske odredbe u tome da sud, u predmetnim parnicama u kojima se raspravlja o egzistencijalnim pravima zaposlenih, preduzima posebne mjere radi hitnog rješavanja spora, posebno u odnosu na razmake sudskih ročišta koja trebaju biti kraća nego u parnicama koje raspravljaju po pravilima općeg parničnog postupka. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud prije rješavanja merituma tužbenog zahtjeva odlučivao o apelantovom prijedlogu za izdavanje sudske mjere osiguranja, te je zbog odlučivanja o apelantovoj žalbi protiv rješenja kojim je odbijen prijedlog za izdavanje mjere osiguranja kompletan predmet dostavio na rješavanje Kantonalnom sudu. Što se tiče daljeg toka prvostepenog postupka, Ustavni sud također zapaža da je Općinski sud nastavio postupak nakon što je Kantonalni sud 3. aprila 2006. godine vratio kompletan sudski spis, tako što je u 2006. godini zakazao dva pripremna ročišta i to 6. septembra i 18. decembra 2006. godine (dakle u vremenskom periodu od devet mjeseci zakazana su samo dva pripremna ročišta). Također, u 2007. godini održana su ročišta u januaru, maju i oktobru, a u 2008. godini jedno ročište u januaru.

32. Kantonalnom sudu je u prvom žalbenom postupku trebalo duže od godinu dana, tj. petnaest mjeseci, da odluči o apelantovoj žalbi protiv odluke Općinskog suda o izdavanju sudske mjere osiguranja. Kantonalni sud u drugom žalbenom postupku (koji traje jednu godinu i sedam mjeseci) po žalbi tuženog protiv presude Općinskog suda još nije odlučio. Ustavni sud podsjeća na član 217. st. 3. i 4. ZPP, kojim su propisani rokovi u kojima je drugostepeni sud dužan postupiti pri odlučivanju u žalbenom postupku. Međutim, iz činjeničnog stanja predmeta jasno proizlazi da Kantonalni sud nije donio odluku u zakonskom roku od 75 dana, od kada je prvostepeni sud dostavio spis na odlučivanje. Kantonalni sud se nije izjasnio o složenosti predmeta, a kao razlog dužine trajanja postupka naveo je prisutnost neriješenih predmeta iz ranijih godina. Također, ni Općinski sud se nije izjasnio o složenosti predmeta. Međutim, Ustavni sud je u ovoj odluci ukazao da veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. Dakle, predmet je kod Kantonalnog suda po žalbama bio već ukupno dvije godine i deset mjeseci, a kod Općinskog suda dvije godine i osam mjeseci.

33. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na konzistentnu praksu Evropskog suda prema kojoj dužina trajanja postupka, na određenim instancama posmatranim pojedinačno, može biti smatrana razumnom. Međutim, u obzir se mora uzeti postupak u cijelosti i dužina trajanja postupka na svim instancama zajedno, kao i svi ostali kriteriji koji se cijene u odlučivanju o tome da li je ovaj standard iz člana 6. stav 1. prekršen (vidi Evropski sud, Ruotulo protiv Italije, presuda od 27. februara 1992. godine, serija A, broj 230-D, stav 99). Također, Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). U tom smislu, Ustavni sud ukazuje da, uzeto u cjelini, nema razložnog opravdanja zašto postupak u sporu, koji je hitne prirode, traje ukupno pet godina i šest mjeseci i još nije okončan, bez obzira na činjenicu da je tuženi pred Općinskim sudom u dva navrata tražio izuzeće sudije i nadležnog suda, jer to u značajnoj mjeri nije moglo uticati na dužinu konkretnog postupka.

34. Ustavni sud nije mogao utvrditi da je apelant na bilo koji način doprinio dužini predmetnog postupka.

35. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da sveukupna dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnosti» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

36. S obzirom na zaključak u vezi sa povredom člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati dio apelacije koji se odnosi na navodnu povredu člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, jer se navodi o povredi ovog prava zasnivaju isključivo na tvrdnjama o nedonošenju odluke u razumnom roku.

Kompenzacija

37. Apelant je tražio kompenzaciju na ime nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupaka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, odgovarajuću naknadu nematerijalne štete određuje u odnosu na utvrđeno kršenje ljudskih prava i sloboda, te obračunava prema kriteriju koji je uspostavio Evropski sud za ljudska prava prilagođeno ekonomskoj situaciji u Bosni i Hercegovini.

38. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeni princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, 300,00 KM. U konkretnom slučaju, budući da se radi o radnom sporu koji je po zakonu hitan, Ustavi sud smatra da bi apelantu za svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka trebalo isplatiti iznos od po 300 KM, dakle ukupan iznos od 1.500,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužan isplatiti Kanton Sarajevo u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, zato što se dužina sveukupnog postupka može staviti na teret Kantonalnom i Općinskom sudu, pred kojim je vođen postupak, a koji još nije okončan pred Kantonalnim sudom.

VIII. Zaključak

39. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kada je postupak u predmetu koji se tiče radnog spora trajao pet godina i šest mjeseci, koji još nije okončan pred drugostepenim sudom, a nadležni sudovi nisu pružili zadovoljavajuće obrazloženje u tom pravcu, zbog čega apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.

40. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2, i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-2796/07 (A.B.) | Sudska praksa | Aktio