Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1311/09 (G. T., M. A., G. V., B. V., B. G.)
Odluka donesena 17. 12. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1311/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 12. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP 1311/09, rješavajući apelaciju Gordane Tekić i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gordane Tekić, Mire Aleksić, Gine Vaskrsić, Boravke Vidović, Blage Grujičića, Voje Damjanovića, Ljubice Đukić, Slobodanke Đukić, Zorana Zelenovića, Sime Janjušića, Jelene Lalić, Stojanke Marković, Elizabete Martić, Žane Milićević, Mladenke Nedić, Marice Pejanović, Jele Petković, Petra Stefanovića, Tomislava Tomića, Dragana Petrovića, Mitre Jović, Mlađana Karamana, Milene Blagojević, Petka Prodića i Predraga Pašića, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-08-001-182 od 5. marta 2009. godine, rješenja Okružnog suda u Doboju broj 013-0-
Gž-08-000261 od 8. oktobra 2008. godine, i rješenja Osnovnog suda u Doboju broj 085-0-P-07-000440 od 18. marta 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Gordana Tekić, Mira Aleksić, Gina Vaskrsić, Boravka Vidović, Blago Grujičić, Vojo Damjanović, Ljubica Đukić, Slobodanka Đukić, Zoran Zelenović, Simo Janjušić, Jelena Lalić, Stojanka Marković, Elizabeta Martić, Žana Milićević, Mladenka Nedić, Marica Pejanović, Jela Petković, Petar Stefanović, Tomislav Tomić, Dragan Petrović, Mitra Jović, Mlađan Karaman, Milena Blagojević, Petko Prodić i Predrag Pašić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Doboja, koje zastupa Željka Milanović advokatica iz Doboja, podnijeli su 29. aprila 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-08-001-182 od 5. marta 2009. godine, rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 013-0-Gž-08-000261 od 8. oktobra 2008. godine, i rješenja Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 085-0-P-07-
000440 od 18. marta 2008. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda broj 085-0-P-07-000440 od 18. marta 2008. godine koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 013-0-Gž-08-000261 od 8. oktobra 2008. godine, odbačena je kao neblagovremene tužba apelanata podnesena protiv prvotužene Upravne Ugostiteljske i ŠUP škole Doboj i drugotužene Općine Doboj radi isplate toplog obroka, regresa za korištenje godišnjeg odmora i sredstava za obezbjeđenje zimnice i ogrjeva za 2003. i 2004. godinu u iznosima bliže navedenim u izreci prvostepenog rješenja. Osnovni sud je naveo da je u konkretnom slučaju utvrđeno da su apelanti za povredu svojih prava saznali danom neisplate navedenih naknada za 2003. i 2004. godinu, a najdalje istekom godine za koju te naknade potražuju, pa se od tog dana kao dana saznanja za povredu ima i računati subjektivni rok od jedne godine koji je propisan odredbama člana 105. stav
2. Zakona o radu. Budući da su apelanti tužbu sudu podnijeli 31. januara 2006. godine, Osnovni sud je zaključio da je njihova tužba neblagovremena.
3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-08-001-182 od 5. marta 2009. godine odbijena je kao neosnovana revizija apelanata izjavljena protiv drugostepenog rješenja, zbog toga što vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 10.000 KM u skladu sa Zakonom o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Vrhovni sud je obrazložio da, budući da se u konkretnom slučaju radi o apelantima kao običnim formalnim suparničarima, za dozvoljenost revizije se uzima u obzir pojedinačna vrijednost iznosa svakog od tužbenih zahtjeva, a ne njihov zbir, a kako je vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude posebno za svakog od apelanata ispod 10.000 KM slijedi da primjenom člana 237. stav 2. ZPP-a revizija po novčanom iznosu nije dozvoljena.
4. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju nadležni sudovi nisu raspravljali o osnovanosti tužbenog zahtjeva apelanata, već je njihova tužba, odbačena iz formalnih razloga, obzirom da apelanti nisu u zakonom propisanom roku podnijeli tužbu nadležnom sudu, čime su izgubili pravo na traženje sudske zaštite. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelanti su morali blagovremeno podnijeti tužbu ili opravdati nemogućnost blagovoremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelanti neblagovremenim podnošenjem tužbe sudu nisu efektivno iscrpili pravne lijekove, te nadležni sudovi, u postupku koji je okončan osporenim odlukama, nisu mogali meritorno odlučivati o njihovoj tužbi, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović