Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1636/07 (Đ. T., Ž. M., S. P., R. I., B. J.)
Odluka donesena 17. 12. 2009.
- Neovlašteno lice
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1636/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 12. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP 1636/07, rješavajući apelaciju Đure Tanasića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 5. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Đure Tanasića, Žarke Mitrovića, Stojana Popovića, Riste Ilića, Bore Jelisića, Mirka Božića, Stevana Ristića, Lazara Burkanovića, Stojana Ignjatovića, Mare Šišić, Pavleta Pavlovića i Živana Josipovića, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 002-0-Gž-07-000 054 od 19. aprila 2007. godine, zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.
OBRAZLOŽENJE
1. Borislav Pisarević, advokat iz Brčkog, podnio je u ime Đure Tanasića iz Obudovca, Žarke Mitrovića iz Čović Polja, Stojana Popovića iz Branice, Riste Ilića iz Batkuše, Bore Jelisića iz Branice, Mirka Božića iz Cerova Polja, Stevana Ristića iz Obudovca, Lazara Burkanovića iz Batkuše, Stojana Ignjatović iz Cerova Polja, Mare Šišić iz Dubrava, Pavleta Pavlovića iz Obudovca i Živana Josipovića iz Obudovca (u daljnjem tekstu: apelanti), 5. juna 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 002-0-Gž-07-000 054 od 19. aprila 2007. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Orašju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-234/01 od 26. januara 2007. godine djelimično je usvojen tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili od tuženog „Bosanac“ d.d. Orašje (u daljnjem tekstu: tuženi) da im isplati dug po osnovu ugovora o proizvodnji, isporuci i otkupu duhana tipa „Virdžinija“ berbe 1989. godine. Navedenom presudom obavezan je tuženi da apelantima, osim Bore Jelisića i Živana Josipovića čiji su tužbeni zahtjevi odbijeni kao neosnovani, na ime naknade nematerijalne štete i troškova postupka isplati novčane iznose pobliže opisane u izreci presude.
3. Odlučujući o žalbi tuženog protiv presude Općinskog suda broj P-234/01 od 26. januara 2007. godine Kantonalni sud je donio presudu broj 002-0-Gž-07-000 054 od 19. aprila 2007. godine, kojom je uvažena žalba tuženog i preinačena prvostepena presuda tako što je tužbeni zahtjev apelanata odbijen kao neosnovan.
4. U apelaciji je navedeno da je osporenom presudom povrijeđeno pravo apelanata na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 5. apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;»
6. Ustavni sud je, na osnovu stanja spisa i informacija predočenih Ustavnom sudu, utvrdio da je apelant Đuro Tanasić umro 5. marta 2002. godine, apelant Stojan Popović umro 9. oktobra 1996. godine, apelant Stojan Ignjatović umro 20. juna 1996. godine. Dakle, navedeni apelanti su umrli u toku predmetnog postupka pred redovnim sudovima, a apelaciju je u njihovo ime podnio advokat Borislav Pisarević koji ih je zastupao u postupcima pred redovnim sudovima. Također, utvrđeno je da je punomoćnik apelanata dostavio punomoć samo za Đuru Tanasića koja je izdata 1. juna 2007. godine (apelant umro 5. marta 2002. godine). Dopisom od 29. augusta 2007. godine Ustavni sud je, od advokata Borislav Pisarević koji je u apelaciji označen kao punomoćnik apelanta, tražio da dostavi punomoć za zastupanje apelanata pred Ustavnim sudom. Iz dostavnice je vidljivo, da je dopis Ustavnog suda primljen od strane Borislava Pisarevića 3. septembra 2007. godine, ali isti nije postupio po traženju Ustavnog suda.
7. Ustavni sud podsjeća da je odredbama člana 65. stav 2. Pravila Ustavnog suda predviđeno da će se u slučaju ako apelant umre u toku postupka o apelaciji, postupak obustaviti ukoliko nasljednik u roku od 30 dana od dana smrti ne podnese pismeni zahtjev da preuzima nastavak postupka. Shodno tome, Ustavni sud ne može smatrati dopustivom apelaciju u kojoj se kao apelanti navode lica koja su umrla prije podnošenja apelacije, a nema dokaza da njihovi nasljednici preuzimaju nadležnost za pokretanje apelacionog postupka pred Ustavnim sudom. Ovo bez obzira na činjenicu da advokat umrlih na osnovu ranije date punomoći može da ih zastupa u parničnom postupku u smislu člana 311. ZPP, jer je postupak pred Ustavnim sudom poseban postupak regulisan Ustavom Bosne i Hercegovine i Pravilima Ustavnog suda.
8. Na osnovu navedenog proizlazi da advokat Borislav Pisarević nije lice koje ima pravo da u ime apelanata pokrene postupak pred Ustavnim sudom.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović