Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1561/07 (D. L.)

Odluka donesena 17. 12. 2009.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
  • Protek roka
  • Pristup sudu
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1561/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 12. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP-1561/07, rješavajući apelaciju Drage Lukenda, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 2. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Drage Lukenda podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u predmetu Općinskog suda u Mostaru broj 07 58 P 025330 02 P, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Drage Lukenda podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda Široki Brijeg broj P-93/96, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Drage Lukenda podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Mostar broj 007-0-Gž-07-

000 300 od 28. marta 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Drago Lukenda (u daljnjem tekstu: apelant), iz Širokog Brijega, koga zastupa odvjetnički ured Sesar-Ćurić iz Mostara, podnio je, 4. juna 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), a 7. juna i 11. oktobra 2007. godine dopune apelacije, protiv rješenja Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 007-0-

Gž-07-000 300 od 28. marta 2007. godine, zatim zbog toga što je parnični postupak u predmetu Općinskog suda Široki Brijeg broj P-93/96 nerazumno dugo trajao, te zbog nepostupanja Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) po njegovoj tužbi u predmetu tog suda broj 07 58 P 025330 02 P.

Postupak u predmetu broj 07 58 P 025330 02 P pred Općinskim sudom

2. Apelant je Općinskom sudu 6. maja 2002. godine, podnio tužbu radi isplate troškova korištenja i održavanja hidroelektrane «Buk», a 4. maja 2007. godine je tražio da se ubrza postupak po njegovoj tužbi. Nakon toga apelant je pismom predsjednika Općinskog suda broj Su-1708/07 od 11. maja 2007. godine obaviješten da je njegova tužba u sudu bila evidentirana kao podnesak u predmetu broj P-95/97 i kao takva uložena u odgovarajući spis, te da je sudija koja je bila zadužena sa predmetom broj P-95/97, nakon uvida u spis, obavijestila predsjednika suda da smatra da se predmetna tužba treba izdvojiti iz spisa broj P-95/97. Također je istakla da je utvrdila da je apelant, koji je u navedenom predmetu bio tuženi, 6. maja 2002. godine dostavio neurednu tužbu u kojoj se on pojavljuje kao tužitelj, a koja je svojim sadržajem vezana za predmet P-95/97. Predsjednica Općinskog suda je 11. maja 2007. godine naložila pisarnici da se predmetna tužba izdvoji iz predmeta broj P-95/97, nakon čega je registrovana kao predmet broj 07 58 P 025330 02 P. Općinski sud je rješenjem od 21. augusta 2007. godine vratio tužbu apelantu na uređenje i naložio mu da činjenično obrazloži tužbu, navede tužbeni zahtjev, odredi vrijednost spora, osnov za nadležnost suda i dokaze na kojima zasniva tužbu, te pravni osnov. Pošto apelant nakon prijema navedenog rješenja nije uredio tužbu, Općinski sud je donio rješenje od 27. novembra 2007. godine kojim se tužba smatra povučenom, a 4. janura 2008. godine je odredio pravosnažnost rješenja o povlačenju tužbe. Apelant je pismom od 20. novembra 2009. godine obavijestio Ustavni sud da je povukao navedenu tužbu jer ona više nije imala svrhe nakon 5 godina mirovanja i izvršenja u predmetu broj P-95/97.

Postupak u predmetu Općinskog suda Široki Brijeg broj P-93/96

3. Apelant je tužbom u predmetu broj P-93/96 pred Općinskim sudom Široki Brijeg tražio utvrđivanje suvlasničkih dijelova na izgrađenoj hidroelektrani. Predmetni parnični postupak okončan je zaključenom sudskom nagodbom 23. juna 2005. godine.

Postupak po prijedlogu apelanta za ponavljanje postupka koji je okončan rješenjem Kantonalnog suda broj 007-0-Gž-07-000 300 od 28. marta 2007. godine

4. Kantonalni sud je rješenjem broj 007-0-Gž-07-000 300 od 28. marta 2007. godine, odbio žalbu apelanta protiv rješenja Općinskog suda broj 07 58 P 016702 97 P od 21. novembra 2006. godine, kojim je odbijen prijedlog apelanta za ponavljanje postupka pravomoćno okončanog presudom ranijeg Općinskog suda I Mostar broj P-95/97 od 25. septembra 2001. godine. Navedenom presudom Općinskog suda I Mostar broj 95/97, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj Gž-102/02 od 22. marta 2002. godine, obavezane su tužene JP Elektroprivreda HZ HB Mostar i apelant da tužitelju Miljenku Manduliću isplate solidarno na ime isporučene električne energije iznose glavnog duga sa označenim tokom zateznih zakonskih kamata kako je navedeno u izreci prvostepene presude uz naknadu troškova parničnog postupka. Revizija tuženih protiv navedene presude Kantonalnog suda broj Gž-102/02 je odbijena presudom Vrhovnog suda FBiH broj Rev-

2557/02 od 16. oktobra 2002. godine. Navodi iz apelacije

5. Apelant je naveo povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i povredu prava na mirno uživanje imovine iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Posebno je istakao da su parnični postupci u predmetu Općinskog suda Široki Brijeg broj P-93/96, kao i postupak po prijedlogu za ponavljanje postupka koji je okončan rješenjem Kantonalnog suda broj 007-0-Gž-07-

000 300 od 28. marta 2007. godine, neopravdano dugo trajali. U pogledu nepostupanja suda po njegovoj tužbi od 6. maja 2002. godine u predmetu broj 07 58 P 025330 02 P pred Općinskim sudom apelant se žali na povredu prava na pristup sudu.

Dopustivost apelacije

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 2. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. st. 1. i 2. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

2)Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;» A. U odnosu na postupak pred Općinskim sudom u predmetu broj 07 58 P 025330 02 P

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

8. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apealnt Općinskom sudu podnio podnesak koji nije imao uobičajenu formu tužbe, niti je sadržavao elemente koje tužba mora sadržavati kako je propisano članom 53. Zakona o parničnom postupku. Sutkinja koja je bila zadužena u predmetu broj P-95/97 ocijenila je da apelantov podnesak od 6. maja 2002. godine treba biti uložen u spis broj P-95/97. Ustavni sud dalje zapaža da je apelant nakon 5 godina tražio da Općinski sud postupi po njegovoj tužbi od 6. maja 2002. godine, a nakon što ga je sud pozvao da uredi neurednu tužbu, apelant nije odgovorio, zbog čega je Općinski sud donio rješenje o povlačenju tužbe. Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud propustio da apelantov podnesak od 6. maja 2002. godine odmah prepozna kao posebnu tužbu, neovisnu od predmeta broj P-95/97 i postupi prema pravilima o neurednoj tužbi. Međutim, u konkretnom slučaju, u kojem apelantova «tužba radi isplate troškova korištenja i održavanja» nije udovoljavala formi i osnovnim zakonskim elementima koje tužba mora sadržavati, te s toga nije bila ni prepoznata kao nova tužba, već kao apelantov podnesak koji je u vezi s predmetom broj P-95/97, te imajući u vidu apelantovu nezainteresiranost da se po tužbi što prije postupi i konačno povlačenje tužbe, Ustavni sud smatra da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pristup sudu zagarantirano članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Zbog toga, Ustavni sud smatra da apelant nema «opravdan zahtjev» da u konkretnom slučaju tvrdi da je došlo do povrede prava na pravično suđenje i da su navodi apelanta o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

B. U odnosu na postupak pred Općinskim sudom Široki Brijeg u predmetu broj P-93/96

9. S obzirom na to da je predmetni parnični postupak okončan zaključenjem sudske nagodbe koju je apelant potpisao 23. juna 2005. godine, što je u konkretnom slučaju posljednja i konačna odluka, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 4. juna 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant potpisao sudsku nagodbu kojom je okončan parnični postupak u predmetu broj P-93/96 Općinskog suda Široki Brijeg.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da ovaj dio apelacije odbaci kao nedopušten jer je apelant podnio apelaciju nakon proteka roka za podnošenje. C. U odnosu na rješenje Kantonalnog suda broj 007-0-Gž-07-000 300 od 28. marta 2007. godine

11. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na odluku koja je donosena u postupku u kojem je Kantonalni sud odlučivao o njegovom prijedlogu za ponavljanje parničnog postupka pravosnažno okončanog presudom Općinskog suda I Mostar broj P-95/97 od 25. septembra 2001. godine. Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak «ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta».

12. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se u postupku, koji je okončan pobijanim rješenjem Kantonalnog suda broj 007-0-Gž-07-000 300 od 28. marta 2007. godine nije odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za ponavljanje postupka. Takođe, u predmetnom postupku se nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u dijelu koji se odnosi na pobijano rješenje Kantonalnog suda u odnosu na navodne povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1561/07 (D. L.) | Sudska praksa | Aktio