Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1688/09 (L. K.)
Odluka donesena 17. 12. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Izvršni postupak
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1688/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 12. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP 1688/09, rješavajući apelaciju Lutve Kurića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Lutve Kurića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Novi Travnik, broj 51 0 I 005248 09 Gž od 14. maja 2009. godine i rješenja Općinskog suda Travnik, broj 51 0 I 005248 08 I od 26. juna 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Lutvo Kurić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Novog Travnika, podnio je 29. maja 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda Novi Travnik (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 51 0 I 005248 09 Gž od 14. maja 2009. godine i rješenja Općinskog suda Travnik (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 51 0 I 005248 08 I od 26. juna 2008. godine. Istovremeno, u apelaciji, apelant je zatražio da Ustavni sud donese odluku o privremenoj mjeri kojom bi se obustavio predmetni izvršni postupak, do donošenja odluke Ustavnog suda po apelaciji. Apelant je 6. i 18. novembra 2009. godine dostavio dodatne informacije i dokumentaciju.
2. Presudom Općinskog suda, broj P-888/04 od 24. oktobra 2005. godine, koja je potvrđena u žalbenom postupku presudom Kantonalnog suda, broj 006-0-Gž-06-000 125 od 6. septembra 2006. godine, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev radi poništenja uknjižbe i utvrđenja, te apelant obavezan na naknadu troškova prvotuženoj Općini Novi Travnik u iznosu od 3.528,00 KM i trećetuženoj Mari Adžaip u iznosu od 3.374,80 KM.
3. Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-06-001402 od 6. septembra 2007. godine, odbijena je apelantova revizija izjavljena protiv presude Kantonalnog suda.
4. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda, broj 51 0 I 005248 08 I od 6. februara 2008. godine, na temelju pravosnažne presude Općinskog suda, broj P-888/04 od 24. oktobra 2005. godine, određeno je izvršenje po prijedlogu Mare Adžaip, kao tražioca izvršenja, protiv apelanta, kao izvršenika, radi naplate novačnog potraživanja u iznosu od 3.474,80 KM.
5. Rješenjem Općinskog suda, broj 51 0 I 005248 08 I od 26. juna 2008. godine, koje je potvrđeno u žalbenom postupku rješenjem Kantonalnog suda, broj 51 0 I 005248 09 Gž od 14. maja 2009. godine, odbijen je apelantov prigovor protiv rješenja o izvršenju Općinskog suda i obavezan apelant da pored već iskazanih troškova nadoknadi Mari Adžaip troškove od 347,00 KM.
6. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo da ne bude podvrgnut mučenju ili nehumanom i ponižavajućem postupku ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, pravo iz člana 17. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
8. S obzirom da je apelant eksplicitno osporio rješenje Kantonalnog suda, broj 51 0 I 005248 09 Gž od 14. maja 2009. godine i rješenje Općinskog suda, broj 51 0 I 005248 08 I od 26. juna 2008. godine, koja su donesena u izvršnom postupku, Ustavni sud će dopustivost predmetnu apelaciju ispitati u odnosu na navedena rješenja. S obzirom da su predmetna rješenja donesena u izvršnom postupku, Ustavni sud prvenstveno treba odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta, u smislu člana 6. Evropske konvencije.
9. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-
21/02 od 26. marta 2004. godine (vidi „Službeni glasnik BiH“, broj 18/04 tačka 40.) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).
10. U konkretnom slučaju građanska prava i obaveze apelanta utvrđena su pravosnažnom i izvršnom presudom Općinskog suda, broj P-888/04 od 24. oktobra 2005. godine, a kojom je utvrđena obaveza apelanta da tražiocu izvršenja Mari Adžaip isplati troškove postupka. Prema tome, Ustavni sud konstatuje da u predmetnom izvršnom postupku, koji je okončan rješenjem Kantonalnog suda, broj 51 0 I 005248 09 Gž od 14. maja 2009. godine, nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze apelanta».
11. Ustavni sud zaključuje da u okolnostima kada osporenim rješenjem nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava, odnosno obaveze apelanta, postupak koji je rezultirao tim rješenjem ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
12. Apelant navodi da je osporenim rješenjima Općinskog i Kantonalnog suda povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju praksu u predmetu, broj AP-206/02od 23. jula 2004. godine gdje je konstatovao da se predmetni izvršni postupak nije ticao utvrđivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, pa su apelantovi navodi u pogledu kršenja prava na imovinu odbačeni kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. Ustavni sud smatra da se praksa iz predmeta, broj AP-206/02 od 23. jula 2004. godine, može primjeniti i u konkretnom slučaju, s obzirom da je prethodno utvrđeno da se predmetni izvršni postupak nije ticao utvrđivanja građanskih prava i obaveza apelanta. Određeni novčani iznos koji je apelant obavezan isplatiti tražiocu izvršenja, jest imovina koja je kao građansko pravo zaštićena članom 6. Evropske konvencije. Međutim, o navedenoj obavezi apelanta nije odlučivano u predmetnom izvršnom postupku, već u parničnom postupku koji je prethodio donošenju odluke u izvršnom postupku. Stoga se navodi apelanta u vezi povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Takođe, s obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da su i apelantovi navodi o povredi prava da ne bude podvrgnut mučenju ili nehumanom i ponižavajućem postupku ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i prava iz člana 17. Evropske konvencije, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović