Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1933/09 (I. P., S. T., Z. L., B. E., M. J.)
Odluka donesena 17. 12. 2009.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1933/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 12. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP 1933/09, rješavajući apelaciju Ivice Petrovića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ivice Petrovića, Senada Tutundžića, Zorana Lukića, Bogoslava Erića, Mileta Josipovića, Mileta Vidovića, Miladina Jokovića, Miodraga Kešelja, Miodraga Pavlovića i Milutina Obrenovića, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 018-0-Rev-09-000 200 od 15.
aprila 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Ivica Petrović, Senad Tutundžić, Zoran Lukić, Bogoslav Erić, Mile Josipović, Mile Vidović, Miladin Joković, Miodrag Kešelj, Miodrag Pavlović i Milutin Obrenović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Bijeljine, koje zastupa Dragoslav Perić, advokat iz Bijeljine, podnijeli su 18. juna 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 018-0-Rev- 09-000 200 od 15. aprila 2009. godine. Apelanti su 21. jula i 12. oktobra 2009. godine dopunili apelaciju.
2. Presudom Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 071-0- P-07-000 681 od 24. aprila 2008. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Ž-08-000 391 od 17. novembra 2008. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da sud utvrdi da su ništavi sporazumi o prestanku radnog odnosa koje su zaključili sa Ministarstvom unutrašnjih poslova Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužena), te da se ponište kao nezakonita rješenja o prestanku radnog odnosa i naloži tuženoj da apelantima uspostavi radno pravni status i uplati doprinose iz penzijsko invalidskog osiguranja, kao i da se obavežu apelanti da tuženoj izvrše povrat novčanih sredstava (po 6.000,00 KM). Istom presudom obavezani su apelanti da tuženoj naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 KM.
3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 018-0-Rev-09-000 200 od 15. aprila 2009. godine odbačena je kao nedopuštena revizija apelanata izjavljena protiv presude Okružnog suda broj 011- 0-Ž-08-000 391 od 17. novembra 2008. godine. U obrazloženju navedenog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljnjem tekstu: ZPP), kojima je propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. S obzirom na navedene odredbe zakonaVrhovni sud je ocijenio da je revizija nedozvoljena kako po osnovu člana 237. stava 2. tako i stava 3. istog člana. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP.
4. Apelanti smatraju da je osporenom odlukom povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).
7. U konkretnom slučaju revizija apelanata je bila nedjelotvoran pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda broj 018-0-Rev-09-000 200 od 15. aprila 2009. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Okružnog suda broj 011-0-Ž-08-000 391 od 17. novembra 2008. godine.
8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima uručena presuda Okružnog suda broj 011-0-Ž-08-000 391 od 17. novembra 2008. godine. Budući da je Vrhovni sud 15. aprila 2009. godine donio rješenje broj 018-0-Rev-09-000 200, podrazumijeva se da su apelanti presudu Okružnog suda morali primiti prije tog datuma. Obzirom da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 18. juna 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili presudu Okružnog suda broj 011-0- Ž-08-000 391 od 17. novembra 2008. godine.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović