Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1937/09 (V. O.)

Odluka donesena 17. 12. 2009.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1937/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 12. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP 1937/09, rješavajući apelaciju Vojislava Ostojića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vojislava Ostojića, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 018-0-Rev-07-000 745 od 15. aprila 2009. godine, presude Okružnog suda u Bijeljini broj 012-0-Gž-06-000 807 od 24. januara 2007.

godine i presude Osnovnog suda u Srebrenici broj RS. 330/05 od 24.

oktobra 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Vojislav Ostojić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bratunca, podnio je 23. juna 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 018-0-Rev-07-000 745 od 15. aprila 2009. godine, presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 012-0-Gž-06-000 807 od 24. januara 2007. godine i presude Osnovnog suda u Srebrenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj RS. 330/05 od 24. oktobra 2006. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj RS. 330/05 od 24. oktobra 2006. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta, S.M., T.V., A.R., D.B., Z.N. i J.S., protiv AD «Guber» Bratunac (u daljnjem tekstu: tuženi), radi isplate duga vsp. 12.209,73 KM, kojim su tražili da im tuženi na ime otpremnine isplati iznose pobliže označene u izreci prvostepene presude. Navedenom presudom obavezani su apelant i ostali tužitelji da tuženom naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 3.175,00 KM.

3. Odlučujući o žalbi apelanta i ostalih tužitelja protiv presude Osnovnog suda broj RS. 330/05 od 24. oktobra 2006. godine, Okružni sud je donio presudu broj 012-0-Gž-06-000 807 od 24. januara 2007. godine kojom je žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostepena presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev apelanta i ostalih tužitelja. Također, navedenom presudom Okružnog suda preinačena je prvostepena presuda u dijelu koji se odnosi na troškove postupka tako što su apelant i ostali tužitelji obavezani da tuženom na ime troškova postupka isplate po 453,50 KM.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 018-0-Rev-07-000 745 od 15. aprila 2009. godine odbačena je revizija apelanta i ostalih tužitelja izjavljena protiv presude Okružnog suda broj 012-0- Gž-06-000 807 od 24. januara 2007. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da su apelant i ostali tužitelji u ovom sporu formalni suparničari (član 362. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, «Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljnjem tekstu Zakon o parničnom postupku) i kako je procesni položaj svakog od njih samostalan, to se pravo na izjavljivanje revizije cijeni odvojeno za svakog od njih. Vrhovni sud je dalje naveo da kako pobijani dio drugostepene presude ni za jednog od njih ne prelazi vrijednosni kriterij od 10.000,00 KM predviđen odredbom člana 237. stav 2. Zakon o parničnom postupku, a po nalaženju ovog suda nisu ispunjene ni zakonske pretpostavke iz stava 3. naprijed citiranog člana za dopustivost revizije, revizija apelanta i ostalih tužitelja nije dopuštena.

5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).

8. U konkretnom slučaju revizija apelanta je bila nedjelotvoran pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda broj 018-0-Rev-07-000 745 od 15. aprila 2009. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Okružnog suda broj 012-0-Gž-06-000 807 od 24. januara 2007. godine koja je apelantu dostavljena 1. februara 2007. godine. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 23. juna 2009. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1 Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60. dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1937/09 (V. O.) | Sudska praksa | Aktio