Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2548/09 (F.F.)

Odluka donesena 17. 12. 2009.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2548/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 12. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP-2548/09, rješavajući apelaciju F.F., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija F.F. podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-08-000 160 od 28. maja 2009. godine, Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-Gž-07-000563 od 14. novembra 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Prijedoru broj P-716/03 od 30. januara 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. F.F. (u daljnjem tekstu: apelantica) sa boravištem u Švedskoj, koju zastupa Dunja Matijašević, advokat iz Prijedora, podnijela je 6. avgusta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-08-000 160 od 28. maja 2009. godine, Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-07-000563 od 14. novembra 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-716/03 od 30. januara 2007. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj P-716/03 od 30. januara 2007. godine, potvrđenom Presudom Okružnog suda broj 011-0-Gž-07-000563 od 14. novembra 2007. godine, odbijen je kao neosnovan apelanticin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se utvrdi da je, kao supruga i član porodičnog domaćinstva pokojnog S.F., nosilac stanarskog prava na stanu pobliže opisanom u dispozitivu presude, te da se obaveže prvotuženi Preduzeće za proizvodnju keksa i srodnih proizvoda „Mira“ a.d. Prijedor da to utvrđenje prizna, kao i da se, shodno tome, naloži drugotuženom Ž.N. da se iseli iz predmetnog stana i taj stan, slobodan od lica i stvari, preda u posjed apelantici, te da joj tuženi solidarno nadoknade troškove parničnog postupka. Predmetnom presudom apelantica je obavezana da tuženim nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 960,00 KM.

3. Apelantica je 4. januara 2008. godine izjavila reviziju protiv Presude Okružnog suda broj 011-0-Gž-07-000563 od 14. novembra 2007. godine. Vrhovni sud je odbacio reviziju kao nedozvoljenu Rješenjem broj 118-0-Rev-08-000 160 od 28. maja 2009. godine.

4. U obrazloženju rješenja je navedeno da je članom 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Nadalje, navedeno je da je članom 321. stav 2. istog zakona propisano da ukoliko se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, mjerodavna je vrijednost spora koju je tužitelj označio u tužbi, dok je stavom 3. iste zakonske odredbe propisano da ako je u slučaju iz stava 2. tog člana tužitelj suviše visoko ili suviše nisko naznačio vrijednost predmeta spora, sud će, najdocnije na pripremnom ročištu, a ako pripremno ročište nije održano, onda na glavnoj raspravi prije početka rasprave o glavnoj stvari, brzo i na pogodan način provjeriti tačnost naznačene vrijednosti spora, te rješenjem odrediti vrijednost predmeta spora. U vezi sa navedenim, Vrhovni sud je konstatovao da je apelantica u tužbi u kojoj se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, vrijednost spora označila na iznos od 1.000,00 KM, a da prvostepeni sud nije na pripremnom ročištu preduzimao radnje u cilju provjere tačnosti naznačene vrijednosti spora, pa je zaključio da je mjerodavna vrijednost spora koju je apelantica naznačila u tužbi, i da je za ocjenu dozvoljenosti revizije u predmetnoj pravnoj stvari bez uticaja naknadno izvršeno označavanje vrijednosti predmeta spora. Shodno tome, Vrhovni sud je zaključio da je u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora ne prelazi cenzus propisan članom 237. stav 2. ZPP-a, te je ocijenio da odlučivanje po reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu stava 3. člana 237. ZPP-a, pa je reviziju odbacio kao nedopuštenu na osnovu člana 247. Zakona o parničnom postupku.

5. Apelantica se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelantica mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelantica odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelantica nije ispoštovala formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelantica je protiv Presude Okružnog suda broj 011-0-Gž-07-000563 od 14. novembra 2007. godine izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-08-000 160 od 28. maja 2009. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Okružnog suda broj 011-0-Gž-07-

000563 od 14. novembra 2007. godine.

9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici uručena Presuda broj 011-0-Gž-07-000563 od 14. novembra 2007. godine, budući da je apelantica 4. januara 2008. godne izjavila reviziju protiv te presude, iz čega proizilazi zaključak da joj je predmetna presuda uručena prije tog datuma. S obzirom na to da je apelacija je Ustavnom sudu podnesena 6. avgusta 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila presudu Okružnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelantica podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2548/09 (F.F.) | Sudska praksa | Aktio