Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2495/09 (P. R.)
Odluka donesena 17. 12. 2009.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2495/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 12. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP 2495/09, rješavajući apelaciju Puniše Rešetara, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Puniše Rešetara, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-000676 od 9. juna 2009. godine i presude Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Gž-07-000 930 od 10.
marta 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Puniša Rešetar (u daljnjem tekstu: apelant), iz Zenice, podnio je 4. avgusta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070- 0-Rev-08-000676 od 9. juna 2009. godine i presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-Gž-07-000 930 od 10. marta 2008. godine.
2. Općinski sud u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je 26. marta 2007. godine donio presudu broj 043-0-P-06-000824 kojom je Općina Zenica (u daljnjem tekstu: tužena) obavezana apelantu isplatiti novčani iznos od 848,37 KM sa zakonskim zateznim kamatama počev od 4. januara 2006. godine do isplate i iznos od 2.542,61 KM sa zakonskim zateznim kamatama počev od 24. marta 2006. godine do isplate u roku od 15 dana.
3. Rješavajući po žalbi tužene podnesenoj protiv presude Općinskog suda broj 043-0-P- 06-000824 od 26. marta 2007. godine Kantonalni sud je 10. marta 2008. godine donio presudu broj 004-0-Gž-07-000 930 kojom je žalba tužene djelimično uvažena, prvostepena presuda preinačena u dijelu kojim je odlučeno o zakonskim zateznim kamatama i to tako da zakonske kamate na cjelokupni dosuđeni iznos počinju teći od 14. jula 2006. godine pa do konačne isplate. U preostalom dijelu žalba tužene je odbijena i prvostepena presuda je potvrđena.
4. Vrhovni sud je 9. juna 2009. godine donio rješenje broj 070-0-Rev-08-000676 kojim je odbačen apelantov zahtjev za reviziju izjavljen protiv presude Kantonalnog suda broj 004-0-Gž- 07-000 930 od 10. marta 2008. godine.
5. U obrazloženju navedenog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH», br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP), kojima je propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Nadalje, Vrhovni sud je istakao da prema odredbama člana 316. st. 2. i 3. ZPP za utvrđivanje prava na izjavljivanje revizije kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, dok se kamate, ugovorena kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju u obzir ukoliko ne predstavljaju glavni zahtjev. Kako se u konkretnom slučaju revizijom pobija samo kamata, koja ne predstavlja glavni zahtjev, to ista prema mišljenju Vrhovnog suda nije dozvoljena. S obzirom na navedene odredbe zakona Vrhovni sud je ocijenio da je revizija nedozvoljena kako po osnovu člana 237. stava 2. tako i stava 3. istog člana. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. stav 1. ZPP.
6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).
9. U konkretnom slučaju revizija apelanata je bila nedjelotvoran pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-08-000676 od 9. juna 2009. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-07-000 930 od 10. marta 2008. godine.
10. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu uručena presuda Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-07-000 930 od 10. marta 2008. godine. Budući da je apelant 20. marta 2008. godine izjavio reviziju protiv navedene presude Kantonalnog suda, podrazumijeva se da je apelant presudu Kantonalnog suda morao primiti prije tog datuma. Obzirom da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 4. avgusta 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Kantonalnog suda broj 004- 0-Gž-07-000 930 od 10. marta 2008. godine.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović