Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3390/07 (S. M.)

Odluka donesena 17. 12. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3390/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 12. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. prosinca 2009. godine, u predmetu broj AP-3390/07, rješavajući apelaciju Stane Mimić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 1. i stavak 4. točka 15. i članka 59. stavak 2. točka 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Stane Mimić podnesena protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu, broj: 014-0-Gž-07-

000 285 od 31. listopada 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Stana Mimić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Milića, podnijela je 14. prosinca 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj: 014-0-Gž-07-000 285 od 31. listopada 2007. godine.

2. Apelantica je pokrenula parnični postupak 4. svibnja 1999. godine protiv AD «Boksit» Milići iz Milića radi poništenja rješenja kojim je upućena na čekanje i u kojem je tražila naknadu materijalne štete i naknadu nematerijalne štete u visini od 50.000,00 KM. Tijekom postupka apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila naknadu nematerijalne štete izdvojen je kao poseban tužbeni zahtjev u poseban spis, te je Osnovni sud u Vlasenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) donio rješenje kojim je odredio da se rasprava prekida do okončanja postupka koji je bio u tijeku pred Vrhovnim sudom na pravosnažnu presudu Okružnog suda (tom presudom potvrđena je presuda Osnovnog suda kojom je poništeno rješenje «Boksit» Milići iz Milića i uvrđena obveza izmirenja plaća apelantici). Apelantica je na navedeno rješenje uložila žalbu koju je Okružni sud usvojio, te je Osnovni sud proveo postupak radi utvrđivanja utemeljenosti zahtjeva za naknadu nematerijalne štete.

3. Presudom Osnovnog suda, broj: Rs-235/2003. godine od 2. travnja 2007. godine, vsp 50.000,00 KM, obvezan je tuženi AD «Boksit» Milići iz Milića (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantici isplati na ime nematerijalne štete i to: za pretrpljene duševne bolove svih intenziteta i trajanja iznos od 2.500,00 KM, za pretrpljeni strah svih intenziteta i trajanja iznos od 2.500, KM, sveukupno iznos od 5.000,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, počev od 4. svibnja 1999. godine do konačne isplate, te da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 60,00 KM. Istom presudom Osnovni sud je odbio apelantičin preostali dio tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa.

4. Presudom Okružnog suda, broj: 014-0-Gž-07-000 285 od 31. listopada 2007. godine, uvažena je žalba tuženog, preinačena je prvostupanjska presuda, tako što se odbija apelantičin tužbeni zahtjev. Istom presudom, odbijena je apelantičina žalba kao neutemeljena i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je odbijen apelantičin preostali dio tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa.

5. Prema stanju spisa, odnosno iz sadržaja apelacije proizilazi da apelantica nije izjavila reviziju protiv drugostupanjske odluke.

6. Apelantica smatra da joj je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1 Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo osoba da ne budu podvrgnute mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz članka II/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 3. Europske konvencije, pravo na slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja sa drugima iz članka II/3. i) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 11. Europske konvencije, te pravo na slobodu izražavanja iz članka II/3. h) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 10. Europske konvencije.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 1. i stavak 4. točka 15. Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Članak 16. stavak 1. i stavak 4. točka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: „1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

8. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, revizija, kao izvanredni pravni lijek, predstavlja, u slučajevima u kojima je dopuštena, efektivan pravni lijek (vidi odluku Ustavnog suda, U-136/03, od 19. aprila 2004. godine). U slučaju da je revizija dopuštena, tada se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Naime, u članku 237. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07), propisano je: «(1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stupnju u roku od 30 dana od dana dostave prijepisa presude. (2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. (3) Izuzetno, Vrhovni sud Republike Srpske može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima».

9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud uočava da je apelantica tužbom tražila naknadu nematerijalne štete u visini od 50.000,00 KM, a da joj je prvostupanjskom prusudom dosuđeno 5.000,00 KM, odnosno da je drugostupanjskom presudom njen zahtjev u cjelosti odbijen, vrijednost pobijane presude veća je od predviđenog limita od 10.000,00 KM do kojeg se revizija u načelu ne može razmatrati, pa je u smislu citiranih odredbi Zakona o parničnom postupku dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude. Prema tome, apelantica je propustila da prije podnošenja apelacije, u zakonom predviđenom roku od 30 dana od dana prijema drugostupanjske presude Okružnog suda, izjavi reviziju u parničnom postupku. Propustom da izjavi reviziju apelantica se lišila mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet ispitivanja Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 4. točka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3390/07 (S. M.) | Sudska praksa | Aktio