Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3078/09 (M.Š.)
Odluka donesena 17. 12. 2009.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3078/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 12. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP 3078/09, rješavajući apelaciju M.Š., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M.Š. podnesena protiv rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, Odsjek Banja Luka broj 05-050-02-01-4651/99 od 10. septembra 2009. godine, presude Okružnog suda u Banjoj Luci, broj 71-0-P-037973-09-
Gž od 14. aprila 2009. godine, i presude Osnovnog suda u Banjoj Luci, broj 71-0-P-037973-06-P od 12. decembra 2008. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. M.Š. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, podnio je 30. septembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, Odsjek Banja Luka (u daljnjem tekstu: Odsjek), broj 05-050-02-01-4651/99 od 10. septembra 2009. godine, presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 71-0-P-037973-09-Gž od 14. aprila 2009. godine, i presude Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 71-0-P-037973-06-P od 12. decembra 2008. godine. Pored toga, apelant je postavio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Osnovnom sudu da odloži izvršenje dijela pravomoćne presude Osnovnog suda, broj 71-0-P-037973-06-P od 12. decembra 2008. godine, te izvršenje rješenja Odsjeka broj 05-050-02-01-4651/99 od 10. septembra 2009. godine do donošenja odluke Vrhovnog suda po reviziji apelanta.
2. U postupku koji su A.T., Dž.T. i S.B. (u daljnjem tekstu: tužitelji) pokrenuli protiv apelanta radi utvrđenja i naknade štete Osnovni sud donio je presudu, broj 71-0-P-037973-06-P od 12. decembra 2008. godine, kojom je utvrdio da je ništav ugovor o zamjeni nekretnina upisanih u z.k. ul broj 6951, k.o. Banja Luka, po novom premjeru upisanih u pl. broj 1627, k.o. Banja Luka IV (u daljnjem tekstu: nekretnine tužitelja) i nekretnina upisanih u zk. ul. br. 351, 403 i 751 k.o. Gora, a po novom premjeru upisanih u pl.broj 560 k.o. Gora (u daljnjem tekstu: nekretnine apelanta) zaključen između prednika tužitelja T.T., D.Š. i apelanta kao tuženog, ovjeren pod brojem I-OV-1282/95, što je apelant dužan priznati, te trpjeti da se izvrši brisanje njegovog upisa i uspostavljanje pređašnjeg zemljišno-knjižnog stanja i posjed u z.k. ul broj 6951 k.o. Banja Luka, kod Zemljišno-knjižnog ureda u Banjoj Luci i u PL broj 1627 k.o. Banja Luka 4 kod Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove Područna jedinica Banja Luka. Pored toga, apelantu je naloženo da tužiteljima preda u posjed nekretnine tužitelja, te nadoknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom, a sve u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti presude pod prijetnjom izvršenja. Tužbeni zahtjev tužitelja preko dosuđenog iznosa na ime troškova parničnog postupka je odbijen kao neosnovan. Pored toga, tužitelji su obavezani da apelantu na ime ulaganja u porodičnu stambenu zgradu isplate iznos od 4.565,60, sa zakonskom zateznom kamatom počev od predaje u posjed predmetnih nekretnina tužiteljima pa do konačne isplate. Preostali dio protivtužbenog zahtjeva apelanta kojim je tražio da mu tužitelji predaju u posjed njegove nekretnine uz trpljenje da se uspostavi ranije zemljišno knjižno i posjedovno stanje, te da mu tužitelji nadoknade štetu preko dosuđenog iznosa i nadoknade troškove parničnog postupka je odbijen kao neosnovan.
3. Rješavajući po žalbi apelanta izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda broj 71-0-P-037973-
06-P od 12. decembra 2008. godine, Okružni sud je donio presudu broj 71-0-P-037973-09-Gž od 14. aprila 2009. godine kojom je žalbu apelanta djelimično uvažio, a osporenu presudu u dijelu u kojem je usvojen protivtužbeni zahtjev da se tužitelji obavežu da apelantu na ime ulaganja u porodičnu kuću isplate iznos od 4.565,60, sa zakonskom zateznom kamatom počev od predaje u posjed predmetnih nekretnina tužiteljima pa do konačne isplate, te u dijelu u kojem je odbijen protivtužbeni zahtjev apelanta kojim je apelant tražio da mu tužitelji nadoknade štetu preko dosuđenog iznosa i nadoknade troškove parničnog postupka, ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak. Apelantova žalba je odbijena i prvostepena presuda potvrđena u odnosu na dio presude kojim je utvrđena ništavost predmetnog ugovora o zamjeni nekretnina, a apelant obavezan da tužiteljima preda u posjed nekretnine tužitelja, te nadoknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom, te u dijelu u kojem je odbijen zahtjev apelanta da mu tužitelji predaju u posjed apelantove nekretnine i uspostavi ranije zemljišno knjižno i posjedovno stanje.
4. Apelant je 9. septembra 2009. godine izjavio reviziju protiv dijela presude Okružnog suda broj 71-0-P-037973-09-Gž od 14. aprila 2009. godine kojom je odbijena njegova žalba i potvrđena prvostepena presuda. Prema stanju spisa, postupak po apelantovoj reviziji je još u toku pred Vrhovnim sudom.
5. Odlučujući o zahtjevu za vraćanje u posjed nekretnina tužitelja, Odsjek je donio rješenje broj 05-050-02-01-4651/99 od 10. septembra 2009. godine kojim su vraćene su u posjed nekretnine tužitelja A.T., Dž.T. i S.B., dok je apelantu prestalo pravo korištenja navedenih nekretnina te mu je naloženo da preda nekretnine u posjed i na raspolaganje tužiteljima u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Pored toga, navedeno je da apelant ima pravo na osnovi privremeni smještaj u skladu sa članom 14. Zakona o raseljenim licima, povratnicima i izbjeglicama Republike Srpske. U obrazloženju rješenja je navedeno da je zaključkom ovog ministarstva broj 05-050-02-01-4651/99 od 19. juna 2003. godine prekinut postupak pokrenut po zahtjevu T.T. za vraćanje u posjed predmetne imovine tužitelja do okončanja postupka koji se vodio pred Osnovnim sudom radi utvrđenja pravne valjanosti ugovora o zamjeni nekretnina. Također je navedeno da su tužitelji podneskom od 22. juna 2009. godine zatražili nastavak prekinutog postupka, i priložili presudu Okružnog suda broj 71-0-P-
037973-09-Gž od 14. aprila 2009. godine i presudu Osnovnog suda broj 71-0-P-037973-06-P od 12. decembra 2008. godine. Odsjek je zaključio da, budući da je utvrđeno da su tužitelji nasljednici vlasnika nekretnina čije vraćanje u posjed traže, pripada im pravo na vraćanje u posjed navedenih nekretnina u skladu sa članom 4. Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine.
6. Apelant je 24. septembra 2009. godine izjavio žalbu Ministarstvu za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), protiv rješenja Odsjeka broj 05-050-02-01-
4651/99 od 10. septembra 2009. godine. Prema stanju spisa, postupak pred Ministarstvom još je u toku.
7. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je predmetni sudski postupak samo djelimično okončan, jer je u dijelu koji se odnosi na utvrđenje valjanosti ugovora o zamjeni nekretnina i predaji u posjed, u toku postupak po njegovoj reviziji pred Vrhovnim sudom, dok je dio postupka koji se odnosi na naknadu štete vraćen na ponovni postupak. Stoga, prema mišljenju apelanta, nastavak upravnog postupka pred Odsjekom je preuranjen, jer nije u potpunosti riješeno prethodno pitanje u sudskom postupku, a koje je bitno za rješavanje u upravnom postupku.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;“
9. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
10. U odnosu na sudski postupak, Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju Okružni sud donio presudu broj 71-0-P-037973-09-Gž od 14. aprila 2009. godine kojom je žalbu apelanta izjavljenu protiv prvostepene presude djelimično uvažio, a osporenu presudu u dijelu u kojem je usvojen apelantov protivtužbeni zahtjev radi isplate novčanog iznosa na ime ulaganja u porodičnu kuću, kao i u dijelu u kojem je odbijen apelantov protivtužbeni zahtjev za naknadu štete preko dosuđenog iznosa i nadoknade troškove parničnog postupka, ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak, a koji, prema stanju spisa, još traje pred Osnovnim sudom.
11. Ustavni sud, također, zapaža da je Okružni sud odbio apelantovu žalbu i potvrdio dio prvostepene presude u kojem je utvrđena ništavost predmetnog ugovora o zamjeni nekretnina i apelant obavezan da tužiteljima preda u posjed nekretnine tužitelja, te nadoknadi troškove parničnog postupka, i u dijelu u kojem je odbijen apelantov zahtjev da mu tužitelji predaju u posjed nekretnine i da se uspostavi ranije zemljišno knjižno i posjedovno stanje, te da je apelant protiv navedenog dijela drugostepene presude izjavio reviziju o kojoj Vrhovni sud još nije odlučio.
12. U odnosu na upravni postupak koji se vodio po zahtjevu tužitelja radi vraćanja u posjed predmetnih nekretnina, Ustavni sud zapaža da je apelant protiv osporenog rješenja Odsjeka broj 05-
050-02-01-4651/99 od 10. septembra 2009. godine izjavio žalbu Ministarstvu, te da je postupak pred Ministarstvom još u toku.
13. S obzirom da su postupci o predmetu apelacije još u toku pred Vrhovnim i Osnovnim sudom, te Ministarstvom, slijedi da je apelacija preuranjena.
14. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović