Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-741/09 (R. M.)

Odluka donesena 17. 12. 2009.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-741/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 12. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP-741/09, rješavajući apelaciju Reufa Mujčića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Reufa Mujčića podnesena protiv presude Kantonalnog suda Zenica broj 04 0 U 000274 08 U od 1. decembra 2008. godine i rješenja Federalnog ministarstva financija Sarajevo broj 07-15-803/2007 od 6. decembra 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Reuf Mujčić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tešnja, kojeg zastupa Drinka Lekić, advokat iz Tešnja, podnio je 10. marta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda Zenica (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 U 000274 08 U od 1. decembra 2008. godine i rješenja Federalnog ministarstva financija Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 07-15-803/2007 od 6. decembra 2007. godine.

2. Rješenjem Ministarstva broj 07-15-803/2007 od 6. decembra 2007. godine odbijena je kao neosnovana žalba koju je apelant podnio protiv rješenja Porezne uprave – Kantonalnog ureda Zenica, Komisje za rješavanje žalbi broj 10-4/01-1-15-61/01-R.D. od 17. maja 2007. godine. U obrazloženju rješenja Ministarstvo je navelo da je uvidom u spise iz predmeta ustanovilo da je prema članu 8. Zakona o porezu na promet nekretnina („Službene novine Zeničko-Dobojskog Kantona“ br. 24/99, 11/01, 8/02 i 7/04, u daljnjem tekstu: Zakon) osnovica za poreza na promet nekretnina prometna vrijednost nekretnina u trenutku nastanka porezne obaveze. U članu 9. Zakona propisano je da se pod prometnom cijenom podrazumjeva cijena nekretnine koja se postiže ili se može postići na tržištu i trenutku nasranka porezne obaveze. Prometnu vrijednost nekretnine procjenjuje stručna komisija koju imenuje Općinsko vijeće. Prema dokazima u spisu, Ministarstvo je utvrdilo da je komisija izašla na lice mjesta i za predmetnu nekretninu potvrdila prometnu vrijednost u iznosu od 408.200,00 KM. U skladu s utvrđenim činjeničnim stanjem, a budući da apelant u žalbi predlaže da se kao osnovica poreza uzme ugovorena cijena u iznosu od 150.000,00 KM, Ministarstvo nije bilo u mogućnosti udovoljiti apelantvom žalbenom prijedlogu.

3. Presudom Kantonalnog suda broj 04 0 U 000274 08 U od 1. decembra 2008. godine tužba koju je apelant podnio protiv rješenja Ministarstva broj 07-15-803/2007 od 6. decembra 2007. godine je odbijena kao neosnovana. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da su upravni organi tokom postupka pravilno utvrdili činjenično stanje i pravilno primjenili Zakon te da su apelantovi tužbeni navodi neosnovani, zbog čega im nije bilo moguće udovoljiti.

4. Apelant smatra da su osporenim odlukama povrijeđena njegova prava iz člana iz člana II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) te člana 1. Protokola 1 uz Europsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

6. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Europske komisije za ljudska prava i Europskog suda za ljudska prava, da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. stav 1. Europske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine; Europska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Europski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizilaze iz poreskog i javnog zakonodavstva, kako je to relevantnim zakonom predviđeno. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, postupak u kojem je apelant obavezan da uplati porez na osnovu Zakona, ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak, osim u slučaju arbitrarne primjene prava, u smislu člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije. Slijedi da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Apelant je također naveo da mu je u predmetnim postupcima povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. U vezi sa ovim žalbenim navodima apelanta, Ustavni sud podsjeća da je i ranije stao na stanovište da ne postoji povreda apelantovog prava na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, ukoliko je nametanje poreskih obaveza imalo osnovu u zakonu, koji reguliše pitanja iz oblasti javnog prava, kao što je to i u konkretnom slučaju (vidi Ustavni sud, odluka broj U-27/01, od 28. septembra 2001. godine, tačka 29. objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 8/02 i mutatis mutandis odluke o dopustivosti, br. AP-669/03, od 17. marta 2004. godine i AP-285/03 od 23. jula 2004. godine). Shodno tome, i ovi apelantovi navodi se moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-741/09 (R. M.) | Sudska praksa | Aktio