Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2439/09 (M.Š.)
Odluka donesena 17. 12. 2009.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2439/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 12. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP 2439/09, rješavajući apelaciju M.Š., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M.Š. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Rev-09-000 320 od 15. maja 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. M.Š. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, podnio je 28. jula 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-09-000 320 od 15. maja 2009. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Prijedoru, broj P-211/04 od 3. decembra 2007. godine, koja je potvrđena u žalbenom postupku presudom Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Gž-08-000 247 od 25. decembra 2008. godine, utvrđeno je da je ništav ugovor o zakupu stana, zaključen između tuženih RŽR «Ljubija» AD Prijedor i apelanta, kao i ugovor o otkupu stana, zaključen između tuženih ZDP RŽR «Ljubija» Prijedor i apelanta i Slobodanke Šiljak, sve bliže precizirano u izreci presude, i određeno da se uspostavi ranije stanje upisa u javnim knjigama, odbijen jedan dio tužbenog zahtjeva Republike Srpske, Pravobranilaštva Republike Srpske, Sjedište zamjenika Prijedor (u daljnjem tekstu: tužitelj), te obavezani tuženi RŽR «Ljubija» Prijedor, apelant i Slobodanka Šiljak da tužitelju nadoknade troškove postupka.
3. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-09-000 320 od 15. maja 2009. godine, odbačena je kao nedozvoljena revizija apelanta i Slobodanke Šiljak. U obrazloženju rješenja Vrhovnog suda je navedeno da u konkretnom slučaju tužiteljev zahtjev se odnosio na utvrđenje ništavosti ugovora o zakupu stana i ugovora o otkupu stana, te na obavezivanje četvrtotuženog Fonda stanovanja RS da apelantu i Slobodanki Šiljak vrati isplaćenu otkupnu cijenu stana u iznosu od 3.446,95 KM, a vrijednost spora je u tužbi označena u iznosu od 900,00 KM (tako označena vrijednost spora nije mijenjana do zaključenja glavne rasprave) i ta vrijednost spora je u smislu odredbe člana 321. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) mjerodavna u ovoj parnici. Vrhovni sud je dalje naveo da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude dakle ne prelazi 10.000,00 KM (iznosi 900,00 KM) i revizija je nedozvoljena temeljem člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku.
4. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana
13. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine i odluku Ustavnog suda, broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).
7. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-09-000 320 od 15. maja 2009. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Okružnog suda, broj 011-0-Gž-08-000 247 od 25. decembra 2008. godine. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Okružnog suda, broj 011-0-Gž-08-000 247 od 25. decembra 2008. godine, s obzirom da je Vrhovni sud 15. maja 2009. godine donio odluku po apelantovoj reviziji, pa se samo po sebi podrazumjeva da je navedenu drugostepenu presudu Okružnog suda primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 28. jula 2009. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović