Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2224/09 (T. K.)

Odluka donesena 17. 12. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2224/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 12. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP 2224/09, rješavajući apelaciju Tihe Krešića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Tihe Krešića, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 002098 08 U od 8. maja 2009. godine i rješenja Ministarstva privrede/gospodarstva Hercegovačko-neretvanskog kantona broj UP/II-07-02-23-4-1/08 od 11. avgusta 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Tiho Krešić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa zajednička advokatska kancelarija Sesar-Ćurić-Miletić iz Mostara, podnio je 9. jula 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 U 002098 08 U od 8. maja 2009. godine i rješenja Ministarstva privrede/gospodarstva Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tesktu: Ministarstvo) broj UP/II-07-02-23-4-1/08 od 11. avgusta 2008. godine.

2. Rješenjem Odjela za gospodarstvo, komunalne i inspekcijske poslove Grada Mostara (u daljnjem tekstu: Odjel) broj: UPI-08/1-23-7120/07 od 30. januara 2008. godine, odobreno je D.K. osnivanje samostalne obrtničke radnje. Protiv navedenog rješenja apelant je izjavio žalbu. Prvostepeni organ je po zaprimanju žalbe ocijenio da je žalba dopuštena, pravovremena i izjavljena od ovlaštene osobe, te istu proslijedio Ministarstvu na odlučivanje.

3. Ministarstvo je 11. avgusta 2008. godine donijelo rješenje broj UP/II-07-02-23-4-1/08 kojim je odbačena apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Odjela broj UPI-08/1-23-7120/07 od 30. januara 2008. godine, jer je neblagovremena.

4. U obrazloženju rješenja Ministarstva navedeno je da je se u skladu sa članom 227. stav 1. i

2. Zakona o upravnom postupku («Službene novine FBiH», broj 2/98 i 48/99; u daljnjem tekstu: ZUP) žalba protiv rješenja podnosi u roku od 15 dana, ako zakonom nije drugačije određeno, i rok za žalbu, za svaku osobu i za svaki organ kojim se rješenje dostavlja računa se od dana dostavljanja rješenja. Ministarstvo je navelo da je uvidom u dostavnicu utvrđeno da je apelant sporno rješenje zaprimio 4. marta 2008. godine, a žalbu na isto je izjavio 14. jula 2008. godine, dakle po isteku roka za izjavljivanje žalbe. Ministarstvo je istaklo da je prvostepeni organ propustio žalbu odbaciti kao neblagovremenu, te je istu proslijedio drugostepenom organu na odlučivanje. Nadalje, Ministarstvo je navelo da u skladu sa članom 236. stav 1. ZUP, žalbu koja je nedopuštena, nepravovremena ili izjavljena od neovlaštene osobe, a koju je prvostepeni organ propustio zbog toga odbaciti, odbaciti će organ nadležan za rješavanje po žalbi.

5. Apelant smatra da je u predmetnom postupku došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju, apelant nije blagovremeno izjavio žalbu protiv rješenja Odjela, broj UPI-08/1-23-7120/07 od 30. januara 2008. godine. Iz tog razloga Ministarstvo ni Kantonalni sud nisu raspravljali o osnovanosti apelantove žalbe, već je žalba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti žalbu protiv rješenja prvostepenog organa ili opravdati nemogućnost blagovoremenog podnošenja žalbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis Ustavni sud, odluka broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem žalbe nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio žalbu, na temelju koje upravni organ ni redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-1310/06, od 15. februara 2007. godine). Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2224/09 (T. K.) | Sudska praksa | Aktio