Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1576/07 (H. O.)
Odluka donesena 17. 12. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1576/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 12. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP 1576/07, rješavajući apelaciju Hrvoja Osenk, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hrvoja Osenk podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj U-1311/05 od 19. aprila 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Hrvoje Osenk (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Danijela Saller-Osenk, advokat iz Sarajeva, podnio je 4. juna 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj U-1311/05 od 19. aprila 2007. godine.
2. Rješenjem Federalnog ministarstva trgovine Mostar (u daljnjem tekstu: Ministarstvo trgovine) broj 02-05-48/05 od 19. aprila 2005. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv zaključka Ministarstva privrede Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo privrede) broj 07-05-20/01-2341-MV od 1. februara 2005. godine, kojim je odbačen apelantov prijedlog za obnovu postupka koji je okončan pravosnažnim rješenjima Ministarstva privrede broj 07-
05-20/1-2460 od 27. septembra 2001. godine i 07-05-20/1-2633 od 30. novembra 2002. godine. Predmetnim rješenjima Ministarstva privrede, donesenim po zahtjevima «Šetas» d.o.o. Sarajevo i «Talić Komerc» d.o.o. Zenica – Podružnica Sarajevo, je utvrđeno da su u poslovnim prostorijama koje se nalaze u Sarajevu u ulici Džemala Bijedića broj 139, ispunjeni uslovi u pogledu tehničke opremljenosti i zaštite na radu.
3. Kantonalni sud je u upravnom sporu apelanta protiv tuženog Ministarstva trgovine, radi poništenja rješenja broj 02-05-48/05 od 19. aprila 2005. godine, u predmetu obnove postupka davanja odobrenja za rad, donio presudu broj U-1311/05 od 19. aprila 2007. godine, kojom je tužba apelanta uvažena, osporeno rješenje poništeno i predmet vraćen tuženom Ministarstvu trgovine na ponovni postupak.
4. Apelant navodi da je razlog podnošenja zahtijeva za obnovu postupka to što je firmama «Šetas» d.o.o. Sarajevo i «Talić Komerc» d.o.o. Zenica – Podružnica Sarajevo izdato odobrenje za rad u objektu vlasništvo porodice apelanta, za što vlasnici nisu dali odobrenje ,niti su znali da se njihovim objektom nezakonito raspolaže .Smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
6. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na odluke koje su donesene u postupku u kojem su sud i nadležni organi odlučivali o njegovom zahtjevu za obnovu postupka pravosnažno okončanog rješenjima Ministarstva privrede broj 07-05-20/1-2460 od 27. septembra 2001. godine i 07-05-20/1-
2633 od 30. novembra 2002. godine.
7. Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak «ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta». Analogno iznesenom stavu, u postupku povodom prijedloga za obnovu predmetnog upravnog postupka ne određuju se građanska prava i obaveze apelanta. U ovom postupku odlučuje se samo o tome da li će biti odobreno ponovno odlučivanje o zahtjevu firmi «Šetas» d.o.o. Sarajevo i «Talić Komerc» d.o.o. Zenica – Podružnica Sarajevo za izdavanje odobrenja za rad u objektu koji je navodno vlasništvo porodice apelanta ili ne.
8. Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku koji se vodi po prijedlogu apelanta za obnovu postupka koji je okončan pravosnažnim rješenjima Ministarstva privrede broj 07-05-20/1-
2460 od 27. septembra 2001. godine i 07-05-20/1-2633 od 30. novembra 2002. godine. odlučuje isključivo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje navedenog postupka. Budući da se u predmetnom postupku ne odlučuje meritorno o apelantovom pravu na poslovnim prostorijama koje se nalaze u Sarajevu u ulici Džemala Bijedića broj 139 proizilazi da se u tom postupku ne odlučuje o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa se shodno tome apelant ne može pozivati na povrede prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pošto je takva apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud dalje konstatira da se, s obzirom da se u predmetnom postupku odlučuje o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje upravnog postupka okončanog pravosnažnim rješenjima Ministarstva privrede, predmetni postupak ne odnosi na apelantova prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju pa stoga, zaključuje da su i ovi navodi apelanta također ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U odnosu na zahtjev apelanta za kompenzaciju, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanta, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija ratione materiae nedopustiva, to apelantu ne pripada pravo na kompenzaciju.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović