Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1970/09 (M. K.)
Odluka donesena 17. 12. 2009.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1970/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 12. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. decembra 2009. godine u predmetu broj AP 1970/09, rješavajući apelaciju Mire Krešića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mire Krešića, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-06-000725-25/08 od 19. maja 2009.
godine i presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 008-0-Gž- 08-000 269 od 24. oktobra 2008. godine i presude Općinskog suda u Ljubuškom broj 063-0-P-07-000 582 od 20. maja 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Mirko Krešić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Čapljine, kojeg zastupa Marko Raguž, advokat iz Stoca, podnio je 24. juna 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-06-000725-25/08 od 19. maja 2009. godine i presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 008-0-Gž-08-000 269 od 24. oktobra 2008. godine i presude Općinskog suda u Ljubuškom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 063-0-P-07-000 582 od 20. maja 2008. godine
2. Općinski sud je 20. maja 2008. godine donio presudu broj 063-0-P-07-000 582 kojom je Euroherc osiguranje d.d. Ljubuški (u daljnjem tekstu: tuženi) dužan na ime izgubljene zarade iz poljoprivredne djelatnosti za razdoblje od 1. februara 1998. godine do 22. aprila 2008. godine apelantu isplatiti iznos od 36.425,45 KM, koji je tuženi dužan isplatiti odjedanput sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima parničnog postupka sve pobliže označeno u navedenoj presudi.
3. Kantonalni sud je 24. oktobra 2008. godine donio presudu broj 008-0-Gž-08-000 269 kojom je odbijena žalba tužitelja. Stavom dva dispozitiva žalba tuženog je djelimično uvažena, te je prvostepena presuda u dijelu odluke o kamati na dosuđenu izgubljenu zaradu-rentu preinačena na način da je na dosuđeni iznos izgubljene zarade dosuđena zakonska zatezna kamata počev od 20. maja 2008. godine, umjesto ranije dosuđenog dospijeća svakog obroka, dok je u ostalom dijelu žalba tuženog odbijena i prvostepena presuda potvrđena. Stavom tri dispozitiva odbijen je zahtjev apelanta za naknadu troškova postupka, na ime sastava odgovora na žalbu.
4. Vrhovni sud je 19. maja 2009. godine donio presudu broj 070-0-Rev-06-000725- 25/08 kojom je u stavu jedan dispozitiva odbijen zahtjev tuženog za reviziju izjavljen protiv presude Kantonalnog suda broj 008-0-Gž-08-000 269 od 24. oktobra 2008. godine. Stavom dva dispozitiva odbačen je apelantov zahtjev za reviziju izjavljen protiv presude Kantonalnog suda broj 008-0-Gž- 08-000 269 od 24. oktobra 2008. godine.
5. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da apelant svojom revizijom pobija presudu Kantonalnog suda samo djelimično i to u dijelu koji se odnosi na odluku o kamatama i troškovima postupka. Nadalje, u odnosu na apelantovu reviziju Vrhovni sud je naveo da ista nije dopuštena u skladu sa članom 237. stav 1. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH», br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) u vezi sa članom 316. stav 3. ZPP, budući da je već prema zauzetom stavu ovog suda odluka o kamatama i troškovima postupka zahtjev koji se odnosi na sporedna potraživanja i kao takva se ne uračunavaju u vrijednost predmeta spora. Obzirom na navedeno vrhovni sud je zaključio da nema osnova za primjenu člana 237. ZPP u odnosu na dopuštanje revizije kada se pobija odluka samo u dijelu koji se odnosi na sporedna potraživanja.
6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) i člana 8. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).
9. U konkretnom slučaju revizija apelanata je bila nedjelotvoran pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena presudom Vrhovnog suda broj broj 070-0-Rev-06-000725-25/08 od 19. maja 2009. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Kantonalnog suda broj 008-0-Gž-08-000 269 od 24. oktobra 2008. godine.
10. S obzirom na to da je apelantu presuda Kantonalnog suda broj 008-0-Gž-08-000 269 od 24. oktobra 2008. godine, uručena 3. novembra 2008. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 24. juna 2009. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović