Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3535/09 (DOO „AVDIĆ-MERC“ Matuzići, D. J.)
Odluka donesena 17. 12. 2009.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3535/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 12. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP-3535/09, rješavajući apelaciju DOO „AVDIĆ-MERC“ Matuzići, Doboj Jug, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 9. i 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija DOO „AVDIĆ-MERC“ Matuzići, Doboj Jug podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici br. 004-0-Pž-09-000 144 od 29. septembra 2009. godine i 004-0-
Pž-08-000 259 od 31. jula 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija DOO „AVDIĆ-MERC“ Matuzići, Doboj Jug podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Pž-06-000 168 od 23. avgusta 2006. godine, Rješenja Općinskog suda u Zenici broj Ps-1663/04 od 16. juna 2006. godine i Presude Općinskog suda u Zenici broj Ps.1663/04 od 9. maja 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. DOO „AVDIĆ-MERC“ Matuzići, Doboj Jug (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Arif Mularifović, advokat iz Tešnja, podnio je 11. novembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) br. 004-0-Pž-09-000 144 od 29. septembra 2009. godine, 004-0-Pž-08-000 259 od 31. jula 2009. godine i 004-0-Pž-06-000 168 od 23. avgusta 2006. godine, Rješenja Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Ps-1663/04 od 16. juna 2006. godine i Presude Općinskog suda broj Ps.1663/04 od 9. maja 2006. godine. Apelant je u apelaciji zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi naložio Općinskom sudu u Tešnju „da ne poduzima bilo kakve radnje u izvršnom postupku broj 39 0 IP 000795 06 IP koje bi bile upravljene na to da se provede postupak izvršenja na osnovu osporenih odluka“.
2. Presudom Općinskog suda broj Ps.1663/04 od 9. maja 2006. godine, raskinut je ugovor o izdavanju poslovnog prostora-mesnice u zakup, zaključen 4. juna 1997. godine između apelanta i tužitelja d.d. „Mesopromet“ Matuzići, Doboj-Jug (u daljnjem tekstu: tužitelj), te je apelant obavezan da tužitelju na ime zakupnine isplati iznos od 12.870,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu vrati u posjed poslovni prostor pobliže određen u dispozitivu predmetne presude, slobodan od lica i stvari. Takođe, predmetnom presudom apelant je obavezan da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 2.632,85 KM, dok je višak tužbenog zahtjeva tužitelja na ime troškova postupka preko dosuđenog iznosa odbijen. U pouci o pravnom lijeku je navedeno da se protiv te presude može izjaviti žalba Kantonalnom sudu putem Općinskog suda u roku od 30 dana od dana donošenja presude. Apelanta je u predmetnom parničnom postupku zastupao punomoćnik Siniša Mikić, advokat iz Doboja.
3. Općinski sud je Rješenjem broj Ps-1663/04 od 16. juna 2006. godine, potvrđenim Rješenjem Kantonalnog suda broj 004-0-Pž-06-000 168 od 23. avgusta 2006. godine, odbacio kao neblagovremenu apelantovu žalbu podnesenu protiv Presude Općinskog suda broj Ps.1663/04 od 9. maja 2006. godine. U postupku je utvrđeno da je zadnji dan roka za podnošenje žalbe protiv predmetne presude bio 8. juni 2006. godine, a da je apelantov punomoćnik žalbu protiv te presude predao na poštu preporučenom pošiljkom od 9. juna 2006. godine, dakle nakon proteka roka od 30 dana od dana donošenja presude.
4. Apelant je 18. juna 2008. godine podnio prijedlog za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog Presudom Općinskog suda broj Ps.1663/04 od 9. maja 2006. godine, koji je odbijen kao neosnovan Rješenjem Kantonalnog suda broj 004-0-Pž-08-000 259 od 31. jula 2009. godine, potvrđenim Rješenjem istog suda br. 004-0-Pž-09-000 144 od 29. septembra 2009. godine.
5. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Svoje navode o povredi naprijed navedenih prava obrazlaže tvrdnjama da je osporenom presudom Općinskog suda pogrešno utvrđeno činjenično stanje, te da se njegov punomoćnik pasivno ponašao u predmetnom parničnom postupku i da su nadležni sudovi u skladu sa članom 301. stav 2. Zakona o parničnom postupku bili dužni da ga obavijeste o toj činjenici, kao i tvrdnjom da su odluke koje su donesene u postupku po njegovom prijedlogu za ponavljanje postupka nezakonite.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 9. i 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 9. i 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; 15. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu; A. U odnosu na Rješenja Kantonalnog suda br. 004-0-Pž-09-000 144 od 29. septembra 2009. godine i 004-0-Pž-08-000 259 od 31. jula 2009. godine
7. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na odluke koje su donosene u postupku u kojem je Kantonalni sud odlučivao o njegovom prijedlogu za ponavljanje parničnog postupka pravosnažno okončanog Presudom Općinskog suda broj Ps.1663/04 od 9. maja 2006. godine. Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak «ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta», pa analogno tome ni određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza.
8. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se u postupku, koji je okončan pobijanim Rješenjem Kantonalnog suda broj 004-0-Pž-09-000 144 od 29. septembra 2009. godine nije odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za ponavljanje postupka. Takođe, u predmetnom postupku se nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
B. U odnosu na Rješenje Kantonalnog suda broj 004-0-Pž-06-000 168 od 23. avgusta 2006. godine, Rješenje Općinskog suda broj Ps-1663/04 od 16. juna 2006. godine i Presudu Općinskog suda broj Ps.1663/04 od 9. maja 2006. godine
9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
10. U konkretnom slučaju Općinski sud je Rješenjem broj Ps-1663/04 od 16. juna 2006. godine, potvrđenim Rješenjem Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Pž-06-000 168 od 23. avgusta 2006. godine, odbacio kao neblagovremenu apelantovu žalbu protiv Presude Općinskog suda u Zenici broj Ps.1663/04 od 9. maja 2006. godine, budući da nije podnesena u propisanom roku od 30 dana od dana donošenja te presude. Dakle, pobijanim odlukama Općinskog i Kantonalnog suda nije meritorno odlučeno o žalbi koju je apelant podnio protiv prvostepene presude, već je žalba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti apelantove žalbe, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti žalbu ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-
2760/07 od 13. decembra 2007. godine). Ustavni sud zaključuje da apelant, neblagovremenim podnošenjem žalbe nadležnom sudu, nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio žalbu, na temelju koje Općinski sud i Kantonalni sud, nisu mogli meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Samim tim, apelant nije došao do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Pored toga, Ustavni sud ističe da apelant ne može propuštanje korištenja zakonom propisanog i dostupnog pravnog lijeka u zakonom predviđenom roku pravdati činjenicom da je do toga došlo postupanjem punomoćnika, s obzirom da je apelant sam izabrao punomoćnika, koji ga je zastupao u predmetnom parničnom postupku Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 9. i 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović