Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3564/09 (S. K.)

Odluka donesena 17. 12. 2009.

  • Neovlašteno lice
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Predmeti (1)

AP-3564/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 12. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP 3564/09, rješavajući apelaciju Slavka Kisina, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 5. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Slavka Kisina podnesena protiv presude Okružnog suda u Trebinju, broj 015-0-Gž-08-000 281 od 4. februara 2009. godine i presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Rev-07-000 968 od 2. jula 2008. godine, zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.

OBRAZLOŽENJE

1. Slavko Kisin (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trebinja, kojeg zastupaju Dragan Škuletić i Momo Turanjanin, advokati iz Trebinja, podnio je 11. novembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 015-0-Gž-08-000 281 od 4. februara 2009. godine i presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-07-000 968 od 2. jula 2008. godine. Istovremeno, u apelaciji, apelant je zatražio da Ustavni sud donese odluku o privremenoj mjeri kojom bi se privremeno van pravne snage stavile presuda Okružnog suda, broj 015-

0-Gž-08-000 281 od 4. februara 2009. godine i presuda Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-07-000 968 od 2. jula 2008. godine, do donošenja odluke Ustavnog suda po apelaciji.

2. Presudom Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-202/05 od 23. januara 2006. godine, koja je potvrđena u žalbenom postupku presudom Okružnog suda, broj 015-0-

Gž-06-000138 od 26. aprila 2007. godine, odbijen je tužbeni zahtjev Mare Andrić (u daljnjem tekstu: tužiteljica), kojim je tražila da se utvrdi da je stekla stanarsko pravo na stanu u Trebinju, ulica Garibaldijeva 9 (ranije Omladinska 9), što je Republika Srpska, Ministarstvo odbrane VP 7229 Trebinje (u daljnjem tekstu: tužena), dužna trpiti i dozvoliti da tužiteljica s njom zaključi ugovor o zakupu stana, jer će u suprotnom ova presuda zamijeniti taj ugovor, te da joj nadoknadi troškove postupka.

3. Presudom Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-07-000 968 od 2. jula 2008. godine, djelomično je uvažena tužiteljičina revizija, preinačena presuda Okružnog suda i presuđeno da je tužiteljičina žalba djelomično uvažena i presuda Osnovnog suda preinačena tako što je utvrđeno da je tužiteljica stekla pravo korištenja na predmetnom stanu, što je tužena dužna trpiti, prvostepena presuda potvrđena u dijelu u kojem je odbijen tužiteljičin zahtjev za utvrđenja da je stekla stanarsko pravo na predmetnom stanu, te je presuda Okružnog suda ukinuta u dijelu kojim je potvrđena presuda Osnovnog suda koji se odnosi na obavezu tužene da dozvoli da sa tužiteljicom zaključi ugovor o zakupu stana i da će u protivnom presuda zamijeniti taj ugovor i u tom dijelu predmet vraćen drugostepenom sudu na ponovno suđenje.

4. Presudom Okružnog suda, broj 015-0-Gž-08-000 281 od 4. februara 2009. godine, uvažena je tužiteljičina žalba, presuda Osnovnog suda, broj P-202/05 od 23. januara 2006. godine preinačena i presuđeno tako što je tužena obavezana s tužiteljicom kao zakupcem zaključiti ugovor o zakupu stana, na način preciziran u izreci presude, te obavezana tužena na naknadu troškova postupka.

5. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je čitav pobijani postupak proveden bez njegovog prisustva i mimo njegovog znanja, mada se zbog prirode tužbenog zahtjeva radilo i o njegovim pravima i obavezama. Naime, apelant navodi da je vlasnik predmetnog stana, kako to proizilazi iz ugovora o njegovom otkupu, te rješenja nadležnog javnog registra o upisu prava svojine i izvoda iz knjige uloženih ugovora o otkupu stana. U zahtjevu za izdavanje privremene mjere, apelant navodi da je tužiteljica pred Osnovnim sudom pokrenula postupak protiv apelanta, a u kojem se ide za utvrđivanjem ništavosti apelantovog ugovora o otkupu stana i njegove predaje u tužiteljičin posjed, te da je tužiteljica ovakvo tužbeno traženje u cjelini zasnovala na pobijanim presudama.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 5. apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;»

7. U konkretnom slučaju, apelant se žali na presude redovnih sudova koje su donesene u postupku u kojem apelant nije sudjelovao kao parnična stranka. Apelant navodi da se u pobijanom postupku odlučivalo o stanu koji je u njegovom vlasništvu, te stoga se radilo i o njegovim pravima i obavezama. Apelant takođe navodi da je tužiteljica pokrenula parnični postupak protiv njega, u kojem traži utvrđenje ništavosti apelantovog ugovora o otkupu stana i njegove predaje u tužiteljičin posjed, a zasnovano na pobijanim odlukama, te stoga apelant tvrdi da se tako istaknutom tužbenom zahtjevu neće moći ni suprotstavljati, s obzirom da se o zakonitosti i pravilnosti pobijanih odluka ne može raspravljati ni odlučivati u parnici koja je u toku.

8. Ustavni sud zapaža da se u predmetnom postupku, koji je okončan pobijanim presudama, nije odlučivalo o građanskim i imovinskim pravima apelanta, već o osnovanosti tužbenih i žalbenih navoda tužiteljice, te da će se o apelantovim pravima i obavezama tek odlučivati u postupku koji je pokrenula tužiteljica protiv njega i koji je u toku. S obzirom da apelant nije bio učesnik u postupku pred redovnim sudovima, proizilazi da apelant nije lice koje, u konkretnom slučaju, ima pravo da pokrene postupak pred Ustavnim sudom.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3564/09 (S. K.) | Sudska praksa | Aktio