Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3955/08 (I. D., T. D., H. L. i D. R.)

Odluka donesena 17. 12. 2009.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Stanarsko pravo
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3955/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 12. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP-3955/08, rješavajući apelaciju Ivana Danolića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Ivana Danolića, Tereze Danolić, Hasne Ljubović i Dušana Radovića, podnesene zbog toga što im odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, br. 77/97, 11/98, 22/99, 27/99, 7/00, 32/01, 61/01, 36/06, 51/07 i 72/08) nije priznato pravo otkupa stanova u privatnom vlasništvu koji nisu nacionalizovani, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Ivan Danolić, Tereza Danolić, Hasna Ljubović i Dušan Radović (u daljnjem tekstu: apelanti) svi iz Sarajeva, koje zastupaju Edina Jahić i Tanja Hadžagić, advokati iz Sarajeva, podnijeli su, u periodu od 26. decembra 2008. godine do 25. marta 2009. godine, apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što im odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, br. 77/97, 11/98, 22/99, 27/99, 7/00, 32/01, 61/01, 36/06, 51/07 i 72/08, u daljnjem tekstu: Zakon o prodaji stanova) nije priznato pravo otkupa stanova u privatnom vlasništvu koji nisu nacionalizovani.

2. Apelacija apelanata Ivana Danolića i Tereze Danolić zavedena je pod brojem AP-3955/08, apelacija apelantice Hasne Ljubović je zavedena pod brojem AP-344/09, dok je apelacija apelanta Dušana Radovića zavedena pod brojem AP-916/09. S obzirom da se predmetne apelacije tiču istog činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP-3955/08, AP-344/09 i AP-916/09, u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3955/08.

3. Prema informacijama iz spisa predmeta, apelantica Hasna Ljubović je nosilac stanarskog prava na stanu u ulici Tina Ujevića broj 17/1, apelant Dušan Radović je nosilac stanarskog prava na stanu u ulici Mula Mustafe Bašeskije broj 60/II, dok su apelanti Ivan i Tereza Danolić korisnici stana u ulici Sumbul Avde broj 4/II, kao članovi porodičnog domaćinstva umrlog P.D., koji je bio posljednji nosilac stanarskog prava na tom stanu. Prema stanju spisa, predmetni stanovi se nalaze u privatnom vlasništvu.

4. Apelanti se žale da im Zakonom o prodaji stanova nije priznato pravo otkupa predmetnih stanova, već upravo suprotno, da im je odredbom člana 47. stav 1. navedenog zakona onemogućeno da otkupe te stanove. Predmetnom odredbom je propisano da se odredbe tog zakona ne primjenjuju na otkup stanova u privatnom vlasništvu koji nisu nacionalizirani, a na kojima je stečeno stanarsko pravo. Apelanti smatraju da im je na taj način povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav

1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u smislu prava na pristup sudu, jer se, s obzirom na pozitivne zakonske odredbe, „ne mogu obratiti instituciji koja bi zaštitila njihova prava“. Takođe, smatraju da im je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana

14. Evropske konvencije u odnosu na nosioce stanarskog prava na stanovima u privatnom vlasništvu u Republici Srpskoj i Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine. Apelanti zbog navodne povrede prava na pristup sudu i prava na zabranu diskriminacije traže naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 3.000,00 KM.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. Prije svega, postavlja se pitanje primjenjivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju.

7. Naime, iz apelacija proizlilazi da se apelanti žale da im Zakonom o prodaji stanova nije priznato pravo otkupa stanova koji se nalaze u privatnom vlasništvu trećih lica, te traže da im Ustavni sud omogući da otkupe te stanove. U tom smislu Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj kontrolni organi koji su uspostavljeni Evropskom konvencijom ne mogu tumačenjem člana 6. Evropske konvencije kreirati nova, suštinska «građanska prava» koja nemaju pravnog osnova u pozitivnim propisima države (vidi odluku Evropskog suda za ljudska prava, Fayed protiv Ujedinjenog Kraljevstva, broj 294-B, serija A, strana 49.). U vezi sa navedenim, Ustavni sud primjećuje da pravo na otkup stanova u privatnom vlasništvu u Federaciji Bosne i Hercegovine nije zagarantovano pozitivnim zakonskim propisima iz čega proizilazi da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, u ovom slučaju, ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje inkompatibilni ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Takođe, u vezi sa navodima apelanata o povredi njihovog prava na imovinu, Ustavni sud mora prvo ispitati da li je član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju primjenjiv u konkretnom slučaju. U tom pravcu, Ustavni sud ukazuje na konzistentnu praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i vlastitu jurisprudenciju, prema kojoj «imovina» u smislu člana 1. Protkola broj 1 uz Evropsku konvenciju može biti ili «postojeća imovina» ili «dobra» uključujući i potraživanja u odnosu na koja lice ima bar «legitimno očekivanje» da će ih realizovati (vidi, Evropski sud, Peter Gratzinger i Eva Gratzingerova protiv Češke Republike, Odluka o dopustivosti od 10. jula 2002. godine, aplikacija broj 39794/98, stav 69). U konkretnom slučaju, apelanti se žale da im odredbama relevantnog zakona nije priznato pravo na otkup stanova u privatnom vlasništvu trećih lica i od Ustavnog suda traže da im se omogući otkup. To znači da njihov zahtjev nije utemeljen na postojećem zakonskom rješenju koje bi im dalo legitimno očekivanjene da pravo na otkup stana predstavlja njihovu «postojeću imovinu». Samim tim njihov zahtjev nije «ostvariv», i u vezi sa tim Ustavni sud naglašava da «legitimno očekivanje» mora biti mnogo konkretnije od same nade u otkup stana i mora biti zasnovano na zakonskoj odredbi ili na određenom pravnom aktu. Shodno navedenom, Ustavni sud zaključuje da apelanti nemaju «ostvarivo potraživanje» koji bi predstavljalo «imovinu» u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (op. cit, odluka Gratzinger, stav 74), zbog čega njihovi navodi o kršenju prava na imovinu ne ulaze u okvir navedenog člana, već su ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Iz apelacije dalje, proizilazi da se apelanti žale i na povredu prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Budući da je prema praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, pravo na nediskriminaciju akcesorno pravo, to se povreda ovog prava može utvrđivati samo u vezi sa «uživanjem prava i sloboda garantovanih Evropskom konvencijom». Iako utvrđivanje kršenja nekog od garantovanih prava nije pretpostavka za primjenu člana 14. Evropske konvencije, ipak se ovaj član neće moći primijeniti ukoliko činjenice konkretnog slučaja ne ulaze «u opseg» garantovanog prava (vidi Evropski sud, Karlheinz Schmidt protiv Njemačke, presuda od 18. jula 1994. godine, Serija A broj 291-B, stav 22).

10. Imajući u vidu da je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke zaključio da su navodi apelanata o kršenju prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine to su i navodi o povredi prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa ovim pravima, a budući da se radi o akcesornom pravu, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U odnosu na zahtjev apelanata za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanta, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopustiva jer je ratione materiae inkopaktibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, toapelantima ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3955/08 (I. D., T. D., H. L. i D. R.) | Sudska praksa | Aktio