Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-966/09 (A. K.)
Odluka donesena 17. 12. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Upravni postupak
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-966/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 12. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP 966/09, rješavajući apelaciju Avde Kametovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Avde Kametovića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj 03 0 U 001428 09 Uz od 16. marta 2009. godine, rješenja Ministarstva prostornog uređenja i okolice broj 12-04/2-23-1598/08 od 22. januara 2009. godine i rješenja Službe za inspekcijske poslove- Urbanističko-građevinska inspekcija broj 08-23-10069 od 5. decembra 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Avdo Kametović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, podnio je 28. marta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 03 0 U 001428 09 Uz od 16. marta 2009. godine, rješenja Ministarstva prostornog uređenja i okolice (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 12-04/2-23-1598/08 od 22. januara 2009. godine i rješenja Službe za inspekcijske poslove- Urbanističko-građevinska inspekcija (u daljnjem tekstu: Služba), broj 08-23-10069 od 5. decembra 2008. godine
2. Služba je 5. decembra 2008. godine donijela rješenje broj 08-23-10069 kojim je H.S. naređeno da odmah obustavi daljnje izvođenje svih građevinskih i zanatskih radova na dogradnji postojeće verande ulaza u stambeno poslovni dio objekta koji se nalazi u Tuzli, ulica Rudarska br. 18. Tačkom dva dispozitiva rješenja H.S. je naređeno da u roku od 60 dana od prijema rješenja pribavi odgovarajuću urbanističko-tehničku dokumentaciju za nelegalno dograđeni dio postojeće verande ulaza u stambeno poslovni dio objekta, zajedno sa novoizgrađenim stepeništem, kao i da traženu dokumentaciju u navedenom roku donese na uvid Službi. Tačkom tri dipozitiva rješenja H.S. je naređeno da u roku od 30 dana (ukoliko ne pribavi traženu dokumentaciju) ukloni-poruši nelegalno dograđeni dio postojeće verande ulaza u stambeno poslovni dio objekta, zajedno sa novoizgrađenim stepeništem i teren dovede u prvobitno stanje, a sve na njegov trošak i rizik. Žalba izjavljena na navedeno rješenje ne odlaže njegovo izvršenje.
3. Ministarstvo je 22. januara 2009. godine, odlučujući po žalbi H.S., donio rješenje broj 12-
04/2-23-1598/08 kojim je poništena tačka dva dispozitiva rješenja Službe broj 08-23-10069 od 5. decembra 2008. godine. U ostalom dijelu žalba H.S. je odbijena kao neosnovana.
4. Apelant je 12. marta 2009. godine, na osnovu člana 61. i 63. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine FBiH», broj 9/05; u daljnjem tekstu: ZUS) protiv H.S. i A.H., podnio zahtjev Kantonalnom sudu za zaštitu sloboda i prava pojedinaca zajamčenih Ustavom Federacije BiH i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), ističući da mu je od strane navedenih lica uskraćeno pravo na imovinu i pravo na mirno uživanje imovine. U zahtjevu apelant je istakao da je etažni vlasnik dvosobnog stana u Tuzli, ulica Rudarska broj 20., te da je zbog navedene bespravne gradnje od strane investitora H.S. na zemljištu koje pripada zgradi i koje čini ekonomsko dvorište i služi za redovnu upotrebu i održavanje zgrade, u svrhu ostvarivanja i zaštite svojih prava i pravnih interesa od Službe zahtjevao uklanjanje bespravne dogradnje, nakon čega je pokrenuo upravni postupak koji je još uvijek i toku. U svom zahtjevu Kanotnalnom sudu apelant je tražio da sud po utvrđivanju njegove osnovanosti na osnovu odredaba člana 61. i 66. ZUS donese rješenje u skladu sa odredbama člana 69. istog zakona.
5. Kantonalni sud je 16. marta 2009. godine donio rješenje broj: 03 0 U 001428 09 Uz kojim je odbačen apelantov zahtjev za zaštitu sloboda i prava pojedinaca zajamčenih Ustavom Federacije BiH.
6. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da se u skladu sa odredbama člana 60.-72. ZUS sudska zaštita prava i temeljnih sloboda u postupku pruža samo u slučaju kada su povrijeđena ili ugrožena prava ili osnovne slobode koje su zajamčene Ustavom FBiH i instrumentima Aneksa tog ustava, a za njihovu zaštitu nije osigurana druga sudska zaštita, i to bez obzira na to da li se radi o pravima i slobodama koja su povrijeđena konačnim pojedinačnim aktom nadležnog organa, ili radnjom službenog lica u organu uprave, odnosno odgovornog lica u privrednom ili drugom društvu, te bez obzira na to da li je sudska zaštita osigurana u redovnom parničnom postupku, ili u pravnom sporu. U skladu sa navednim članovima ZUS, Kantonalni sud je apelantov zahtjev ocjenio nedopuštenim, jer u konkretnom slučaju iz sadržaja samog zahtjeva i dostavljenih priloga vidljivo je da je apelant povodom zaštite svojih prava i pravnih interesa pokrenuo upravni postupak koji je još uvijek u toku, iz čega mu je u slučaju da ne bude zadovoljan konačnim ishodom upravnog postupka, osigurana sudska zaštita u upravnom sporu povodom konačnih upravnih akata donesenih u tom postupku.
7. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
9. U konkretnom slučaju apelant se žali na rješenje Kantonalnog suda, broj: 03 0 U 001428 09 Uz od 16. marta 2009. godine kojim je odbačen njegov zahtjev za zaštitu sloboda i prava pojedinaca zajamčenih Ustavom Federacije BiH.
10. Ustavni sud podsjeća da se u predmetnom postupku utvrđivala procesna dopustivost zahtjeva za zaštitu prava ili sloboda zajamčenih Ustavom FBiH i instrumentima Aneksa Ustava FBiH. S obzirom na navedeno, Ustavni sud konstatuje da se se u predmetnom postupku, nije odlučivalo o bilo kakvom apelantovom građanskom pravu ili obavezi, niti je moglo u takvom postupku doći do povrede prava na imovinu. U predmetnom postupku je odlučivano samo da li su ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje predmetnog zahtjeva, odnosno o procesnoj dopustivosti ovog pravnog sredstva. Dakle, u predmetnom postupku se odlučivalo isključivo o tome da li su se stekli zakonski uslovi za podnošenje zahtjeva u smislu čl. 60. – 72. ZUS, dok je o apelantovim građanskim pravima i obavezama upravni postupak u toku, pa se shodno tome u konkretnom slučaju apelant ne može pozivati na povredu prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju pošto je takva apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović