Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3391/07 (S. G.)

Odluka donesena 17. 12. 2009.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3391/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 12. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. prosinca 2009. godine, u predmetu broj AP-3391/07, rješavajući apelaciju Sulejmana Gutića, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 1. i stavak 4. točka 14. i članka 59. stavak 2. točka 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sulejmana Gutića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj: 003-0-Gž- 07-000551 od 20. rujna 2007. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Sulejman Gutić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kalesije, kojeg zastupaju, Amila Kunosić i Mirjana Šarkinović, odvjetnice iz Tuzle, podnio je 14. prosinca 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj: 003-0-Gž-07-000551 od 20. rujna 2007. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj:032-0-P- 06-000 906 od 31. siječnja 2007. godine, u ponovnom postupku, odbijen je kao neutemeljen apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da su na dobrovoljnoj osnovi apelant i prvotuženi-protutužitelj Svetozar Đikanović (u daljnjem tekstu: prvotuženi-protutužitelj) početkom 1993. godine zaključili pravovaljan ugovor o zamjeni, stana broj 14/II koji se nalazi u Tuzli (u daljnjem tekstu: stan u Tuzli), ul. 15. Maja, za stan u Ul. Omladinska broj 18/1 u Kalesiji (u daljnjem tekstu: stan u Kalesiji), uz suglasnost trećetuženog Javnog stambenog poduzeća Tuzla (u daljnjem tekstu: trećetuženi), te da je na temelju tog ugovora sa drugotuženim Stambeno poduzeće «Tuzla stan» d.o.o. Tuzla (u daljnjem tekstu: drugotuženi) zaključio pravovaljan ugovor o korištenju stana u Tuzli.

3. Istom presudom obvezan je prvotuženi-protutužitelj da apelantu isplati iznos od 5.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 17. kolovoza 1999. godine do konačne isplate, te odbijen preostali dio apelantovog tužbenog zahtjeva na ime zatezne kamate na dosuđeni iznos.

4. Nadalje, istom presudom usvojen je protutužbeni zahtjev prvotuženog-protutužitelja kojim je tražio da se utvrdi da je ništav ugovor o zamjeni stanova, te da je ništav ugovor o korištenju stana. Također istom presudom odbijen je kao neutemeljen protutužbeni zahtjev kojim je prvotuženi-protutužitelj tražio da se apelant obveže da mu na ime neutemeljenog bogaćenja za korištenje stana od 1997. godine, isplati iznos od 20.000,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja protutužbenog zahtjeva. Općinski sud je stranke obvezao na izmirenje svojih troškova.

5. Presudom Kantonalnog suda u Tuzli, broj: 003-0-Gž-07-000551 od 20. rujna 2007. godine apelantova žalba je odbijena (u uvodu presude naznačena vsp 15.001,00 KM), a žalba prvotuženog-protutužitelja je uvažena i preinačena prvostupanjska presuda u dijelu početka računanja zatezne kamate na iznos od 5.000,00 KM, tako da se kao početak računanja, umjesto 17. kolovoza 1999. godine, uzme 29. rujan 2002. godine. Istom presudom ukinut je dio presude kojom je odbijen protutužbeni zahtjev prvotuženog-protutužitelja kojim je tražio da mu apelant isplati iznos od 20.000,00 KM na ime neutemeljenog bogaćenja zbog korištenja stana i dio presude kojim je odlučeno o troškovima postupka, te predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U ostalom dijelu, Kantonalni sud je potvrdio prvostupanjsku presudu, te odbio zahtjev prvotuženog

– protutužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

6. Apelant navodi da je uložio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) protiv presude Kantonalnog suda.

7. Apelant se žali da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo dom iz članka II/3. f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije, te pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant se žali na pravosnažno okončani dio presude kojim su sudovi pogrešno zaključili da zamjena stanova nije izvršena dobrovoljno, te da je Okružni sud pogrešno zaključio da on nema pravo na zakonsku zateznu kamatu na novčani iznos od 5.000, KM od momenta kada je taj novac dao prvotuženom-protutužitelju prilikom zamjene stana, nego da mu to pravo pripada tek od 29. rujna 2002. godine.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 1. i stavak 4. točka 14. Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 16. stavak 1. i stavak 4. točka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(14) apelacija je preuranjena;

9. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

10. U konkretnom slučaju, prema apelantovim navodima, apelant je na presudu Kantonalnog suda uložio reviziju Vrhovnom sudu, međutim Ustavnom sudu nisu predočene informacije, vezano za tijek postupka po reviziji, odnosno da li je Vrhovni sud odlučio o reviziji.

11. Članak 237. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) glasi:

Članak 237.

(1)Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stupnju u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude.

(2)Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 KM.

(3)Izuzetno, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»

12. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uvjeti dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu članka 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili izvanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovitim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. Imajući u vidu izuzetak predviđen u članku 237. stavak 3. Zakona o parničnom postupku, u smislu da Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, a budući da je u konkretnom slučaju apelant izjavio reviziju, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao odluku o reviziji. S obzirom na navedeno u apelantovom slučaju, apelacija je preuranjena, budući da je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu članka 19. stavak 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod točkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

13. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 4. točka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3391/07 (S. G.) | Sudska praksa | Aktio