Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2012/08 (Z. B.)
Odluka donesena 17. 12. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2012/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 12. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP 2012/08, rješavajući apelaciju Zumrete Bajramović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zumrete Bajramović podnesena zbog dužine trajanja postupka pred Ministarstvom rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske po njenom zahtjevu podnesenom radi ostvarivanja prava iz člana 182. Zakona o radu Republike Srpske, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Zumreta Bajramović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Prnjavora, podnijela je 4. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Ministarstvom rada i boračko invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo rada) po njenom zahtjevu podnesenom radi ostvarenja prava prema članu 182. (u vrijeme podnošenja član 152.) Zakona o radu Republike Srpske (prečišćeni tekst «Službeni glasnik Republike Srpske» broj 55/07, u daljnjem tekstu: ZOR RS). Apelantica je nekoliko puta dostavljala dodatne informacije.
2. Apelantica je bila u radnom odnosu kod poslodavca MTP Promet Prnjavor, sve do 31. marta 1993. godine, kada joj je radni odnos prestao. Apelantica je blagovremeno Ministarstvu rada podnijela zahtjev koji se odnosio na pravo na otpremninu i isplatu otpremnine zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa, prema članu 182. ZOR RS.
3. Apelantica je 13. decembra 2007. godine podnijela tužbu Okružnom sudu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) protiv Minstarstva rada zbog nedonošenja rješenja po žalbi koju je apelantica izjavila zbog nedonošenja rješenja po zahtjevu za ostvarivanje prava na otpremninu iz odredbe člana 152. ZOR RS.
4. Rješenjem Okružnog suda, broj 011-0-U-07-001 089 od 26. februara 2008. godine, obustavljen je postupak pokrenut po tužbi apelantice, uz obrazloženje da je apelantica odustala od tužbe, jer je Ministarstvo rada postupilo po njenom zahtjevu.
5. Naime, Komisija za implementaciju člana 152. Zakona o radu Ministarstva rada (u daljnjem tekstu: Komisija), je donijela rješenje, broj 05/5-6374-15/R.B. od 18. januara 2008. godine, kojim je apelantici priznato pravo na otpremninu u visini 3,00 prosječne plate u Republici Srpskoj u posljednja tri mjeseca, prije mjeseca u kome se apelantici priznaje pravo na otpremninu, odnosno vrši isplata otpremnine, prema podacima Republičkog Zavoda za statistiku, te određeno da će se isplata otpremnine vršiti kada se obezbijede sredstva za te namjene.
6. Apelantica je, u pismu od 26. septembra 2008. godine, obavijestila Ustavni sud da joj je izvršena isplata otpremnine 16. septembra 2008. godine u utvrđenom iznosu, a po rješenju Komisije.
7. Apelantica se žali da joj je zbog dužine postupka pred Ministarstvom rada po njenom zahtjevu podnesenom radi prava na otpremninu i isplate otpremnine povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom vremenskom roku, kao aspekt prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Zbog dužine trajanja postupka pred Ministarstvom rada, apelantica traži naknadu materijalne i nematerijalne štete. Mada joj je isplaćena otpremina, apelantica je navela da ostaje kod svog odštetnog zahtjeva.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
10. Apelantica se žali na dugotrajnost postupka po njenom zahtjevu za ostvarenje prava iz člana
182. ZOR RS i traži naknadu štete.
11. Umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu dopustivosti predmetnih apelacionih navoda, Ustavni sud se poziva na obrazloženje i razloge navedene u Odluci Ustavnog suda broj AP-
1514/07 od 29. aprila 2009. godine (dostupna i na www.ustavnisud.ba ). Naime, Ustavni sud je u navedenoj odluci zaključio da su apelanti, zbog neodlučivanja Ministarstva rada o njihovim žalbama, a imajući u vidu odredbe čl. 8. i 17. Zakona o upravnim sporovima («Službeni glasnik RS» broj 109/05), imali mogućnost da pokrenu upravni spor zbog nedonošenja odluka po njihovim zahtjevima radi prava na otpremninu i njene isplate u zakonskom roku. Ustavni sud je iz tih razloga zaključio da apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove, pa samim tim nisu ni došli do konačnih odluka koje bi mogle biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda.
12. Ustavni sud smatra da se razlozi koji su navedeni u Odluci broj AP-1514/07 od 29. aprila 2009. godine u cijelosti odnose i na predmetni slučaj , pa zbog istih razloga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije ispunjen uslov iscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu, te se apelacije ne mogu razmatrati.
13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović