Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3262/09 (B. J.)
Odluka donesena 17. 12. 2009.
- Protek roka
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3262/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 12. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP 3262/09, rješavajući apelaciju Branka Jeličića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 6. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Branka Jeličića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-
Rev-06-000 609 od 23. maja 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Branka Jeličića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-
Rev-07-000 180 od 26. marta 2009. godine, jer je Ustavni sud Bosne i Hercegovine o istoj stvari ranije odlučio.
OBRAZLOŽENJE
1. Branko Jeličić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, podnio je 19. oktobra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-07-000 180 od 26. marta 2009. godine i rješenja Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-06-000 609 od 23. maja 2008. godine.
Postupak po tužbi Zdravstvene ustanove «Opšta bolnica» Prijedor
2. Presudom Osnovnog suda Prijedor (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-344/03 od 5. februara 2004. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž-1129/04 od 31. oktobra 2006. godine, apelant kao tuženi obavezan je da Zdravstvenoj ustanovi «Opšta bolnica» Prijedor kao tužiocu preda u posjed trosoban stan u Prijedoru, ulica Kralja Aleksandra broj 34, slobodan od lica i stvari. Istom presudom određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.
3. Nezadovoljan drugostepenom presudom, apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu. Vrhovni sud je Rješenjem broj 118-0-Rev-07-000180 od 26. marta 2009. godine odbacio reviziju kao nedozvoljenu, pozivajući se na odredbu člana 237. stav 2 važećeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Postupak po apelantovoj tužbi
4. Presudom Osnovnog suda broj P-556/02 od 15. marta 2005. godine, utvrđeno je da nije dopušteno izvršenje na trosobnom stanu u Prijedoru u ulici Kralja Aleksandra broj 34, u predmetu Osnovnog suda u Prijedoru broj I-75/01 od 5. aprila 2001. godine, u odnosu na apelanta kao tužioca, uz obavezu da tužena Zdravstvena ustanova «Opšta bolnica» Prijedor apelantu naknadi troškove spora u iznosu od 750,00 KM, sve u roku od 15 dana po pravosnažnosti presude pod prijetnjom izvršenja.
5. Rješenjem Okružnog suda broj Gž-148/03 od 4. oktobra 2005. godine, žalba tužene Zdravstvene ustanove «Opšta bolnica» Prijedor je uvažena, ukinuta presuda Osnovnog suda broj P-
556/02 od 15. marta 2005. godine i apelantova tužba odbačena.
6. Apelant je protiv drugostepene presude izjavio reviziju koja je rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-06-000 609 od 23. maja 2008. godine odbijena kao neosnovana.
7. Apelant je u apelaciji iznio niz nejasnih i nerazumljivih navoda. Međutim, iz dokumentacije priložene u spisu i iz navoda apelacije proizlazi da ukazuje na povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u dalnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač.4. i 6. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 6. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;» (6) radi se o pitanju o kom je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova da se ponovno odlučuje;;» a.)U odnosu na rješenje Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-06-000 609 od 23. maja 2008. godine
9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
10. S obzirom na to da je, zastupniku apelanta 28. augusta 2008. godine uručeno rješenja Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-06-000 609 od 23. maja 2008. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 19. oktobra 2009. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelant primio osporeno rješenje Vrhovnog suda.b.)U odnosu na rješenje Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-07-000 180 od 26. marta 2009. godine, presudu Okružnog suda broj Gž-1129/04 od 31. oktobra 2006. godine i presudu Osnovnog suda broj P-344/03 od 5. februara 2004. godine
11. Ustavni sud primjećuje da se apelant, prije podnošenja ove apelacije povodom iste pravne stvari, dakle protiv rješenja Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-07-000 180 od 26. marta 2009. godine, već obraćao Ustavnom sudu apelacijom od 13. maja 2009. godine, koja je zavedena pod brojem AP- 1485/09 i o kojoj je Ustavni sud na sjednici održanoj 16. jula 2009. godine, donio odluku kojom je ta apelacija odbačena kao nedopuštena zbog proteka roka za podnošenje. Dakle, Ustavni sud primjećuje da je apelacija u ovom dijelu podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 6. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno po kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović