Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3462/09 (DOO «Zeka Comerc» Gračanica)
Odluka donesena 17. 12. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3462/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 12. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP 3462/09, rješavajući apelaciju DOO «Zeka Comerc» Gračanica, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija DOO «Zeka Comerc» Gračanica podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 U 001091 07 U od 29. septembra 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. DOO «Zeka Comerc» Gračanica (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Hajrudin Helić, advokat iz Gračanice, podnio je 5. novembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 U 001091 07 U od 29. septembra 2009. godine.
2. Porezna uprava, Kantonalni ured Tuzla (u daljnjem tekstu: Porezna uprava) je rješenjem broj 10-3-02-15-2-95-7/2006 od 13. aprila 2007. godine naložila apelantu da izvrši uplatu dodatno utvrđenih poreznih obaveza, po zapisniku 10-3-02-15-2-95-6/2006 od 2. aprila 2007. godine, sa kamatama u ukupnom iznosu od 62.010,92 KM.
3. Porezna uprava Kantonalnog ureda Tuzla – Komisija za rješavanje žalbi (u daljnjem tekstu: Komisija za rješavanje žalbi) je odlučujući o žalbi apelanta protiv rješenja Porezne uprave broj 10-3-
02-15-2-95-7/2006 od 13. aprila 2007. godine donijela rješenje broj 10-3-05-05-1-229/07 od 25. aprila 2007. godine kojim je žalba apelanta odbijena kao neosnovana.
4. Protiv rješenja Komisije za rješavanje žalbi broj 10-3-05-05-1-229/07 od 25. aprila 2007. godine apelant je podnio žalbu Federalnom ministarstvu finansija Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) koje je rješenjem broj 07-15-656/07 od 11. oktobra 2007. godine odbilo žalbu kao neosnovanu.
5. Protiv rješenja Ministarstva broj 07-15-656/07 od 11. oktobra 2007. godine apelant je podnio tužbu Kantonalnom sudu koji je presudom broj 03 0 U 001091 07 U od 29. septembra 2009. godine odbio tužbu apelanta.
6. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
8. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od
23. marta 2005. godine; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizilaze iz poreskog i javnog zakonodavstva, kako je to relevantnim zakonom predviđeno. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, postupak u kojem je apelant obavezan da uplati porez, ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak, osim u slučaju arbitrarne primjene prava, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Slijedi da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović