Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3141/07 (M. D.)
Odluka donesena 17. 12. 2009.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3141/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 12. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. decembra 2009. godine u predmetu broj AP 3141/07, rješavajući apelaciju Muhameda Dizdara, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Muhameda Dizdara podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-Gž-
06-001768 od 18. septembra 2007. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Muhamed Dizdar (u daljnjem tekstu: apelant), iz Zagreba, Republika Hrvatska, koga zastupa Igor Sjerikov, advokat iz Banje Luke, podnio je 20. novembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-06-001768 od 18. septembra 2007. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-2048/98 od 21. jula 2006. godine usvojen je apelantov tužbeni zahtjev, prvotužena „Krajina osiguranje" A.D. Banjaluka obavezana na naknadu materijalne štete u iznosu od 30.738,99 KM sa zakonskom zateznom kamatom računajući od 1. juna 1992. godine, kao dana kada je šteta nastala pa do konačne isplate, pod prijetnjom prinudnog izvršenja i apelantov tužbeni zahtjev usmjeren na drugotuženog „Sarajevo osiguranje" D.D. Sarajevo, je odbijen kao neosnovan. Protiv ove presude žalbe su izjavili apelant i prvotužena.
3. Presudom Okružnog suda broj 011-0-Gž-06-001768 od 18. septembra 2007. godine apelantova žalba je uvažena, prvostepena presuda Osnovnog suda od 21. jula 2006. godine preinačena u odbijajućem dijelu u odnosu na drugotuženog „Sarajevo osiguranje" D.D. Sarajevo (tačka II izreke presude), kao i u dijelu odluke o troškovima postupka sadržanom u tački III stavu 2. izreke prvostepene presude. Dalje, presudom je obavezan drugotuženi da solidarno sa prvotuženim naknadi apelantu štetu u iznosu od 30.738,99 KM sa zakonskom zateznom kamatom, počev od 21. jula 2006. godine, pa do isplate, uz naknadu troškova postupka u iznosu od 5.950,00 KM, sve u roku od 30 dana, pod prijetnjom prinudnog izvršenja, dok se apelantov zahtjev za kamatu na dosuđeni iznos naknade za period od 1. jula 1992. godine do 20. jula 2006. godine, odbija kao neosnovan. Također, ovom presudom je žalba prvotužene djelimično uvažena, prvostepena presuda u dosuđujućem dijelu u odnosu na ovog tuženog preinačena u dijelu odluke kojim je zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos glavnog potraživanja dosuđena počev od 1. juna 1992. godine utoliko, što se ista kamata dosuđuje počev od 21. jula 2006. godine, pa do isplate, dok je žalba prvotužene u ostalom dijelu odbijena i ista presuda u preostalom dosuđujućem dijelu, odluke o glavnoj stvari i odluke o troškovima postupka, potvrđena.
4. Apelant je protiv osporene presude Okružnog suda broj 011-0-Gž-06-001768 od 18. septembra 2007. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu, o kojoj još nije odlučeno.
5. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom Okružnog suda broj 011-0-Gž-06-001768 od 18. septembra 2007. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
8. Ustavni sud ukazuje na odredbu člana 237. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03 i 74/05), koja propisuje uslove za dopustivost revizije.
Član 237.
1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.
2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.
3) Izuzetno Vrhovni sud Republike Srpske može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
9. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, koji još nije donio odluku o reviziji.
10. Ustavni sud je zauzeo stav da je revizija, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, neovisno da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Imajući u vidu izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, u smislu da Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem odluke o apelaciji prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao odluku o reviziji. S obzirom na navedeno u slučaju apelanata, apelacija je preuranjena, budući da je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović