Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2736/09 (S. R.)
Odluka donesena 17. 12. 2009.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2736/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 12. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. decembra 2009. godine u predmetu broj AP 2736/09, rješavajući apelaciju Sadika Rastodera, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sadika Rastodera podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-
07-002893 od 11. juna 2009. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj Pr-1396/05 od 21. septembra 2007. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Sadik Rastoder (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Sanela Mujarić, advokat iz Sarajeva, podnio je 27. augusta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-Gž-07-002893 od 11. juna 2009. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Pr-1396/05 od 21. septembra 2007. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj Pr-1396/05 od 21. septembra 2007. godine, Federacija Bosne i Hercegovine, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine kao tužena (u daljnjem tekstu: tužena), je obavezana da apelantu isplati 819,00 KM na ime plaće za mjesec februar i mart 2001. godine, te 1.597,78 KM na ime regresa za godišnji odmor za 1999, 2000, 2001. i za 2002. godinu, sve sa zakonskom zateznom kamatom. Stavom II izreke presude odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta koji se odnosi na potraživanje zakonske zatezne kamate.
3. Odlučujući o žalbi tužene podnesenoj protiv presude Općinskog suda broj Pr-1396/05 od 21. septembra 2007. godine, Kantonalni suda je presudom broj 009-0-Gž-07-002893 od 11. juna 2009. godine djelimično uvažio žalbu tužene i pobijanu prvostepenu presudu preinačio na način da je odbio dio tužbenog zahtjeva za isplatu plaće za februar i mart 2001. godine u iznosu od 819,00 KM i na ime regresa za 1999, 2000. i za 2001. godinu u iznosu od 1.197,78 KM, dok je u preostalom dijelu koji se odnosi na isplatu regresa za 2002. godinu u iznosu od 400,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom žalba odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena. Zahtjev apelanta za naknadu troškova nastalih u povodu žalbe je odbijen.
4. Protiv presude Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-07-002893 od 11. juna 2009. godine apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud). Prema stanju spisa postupak pred Vrhovnim sudom je u toku.
5. Apelant smatra da mu osporenom presudom Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-07-002893 od 11. juna 2009. godine povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo da ne bude diskriminisan u smislu člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Osim toga, apelant smatra da je u konkretnom slučaju došlo i do povrede načela vladavine prava.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;“
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
8. Član 237. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH», br. 53/03, 73/05 i 19/06) glasi: «Član 237. (1)Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. (2)Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM. (3)Izuzetno, Vrhovni sud Federacije BiH može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»
9. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima, pa bi Ustavni sud donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnesu apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović