Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1358/08 (O. M.)
Odluka donesena 17. 12. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Dokazni postupak
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1358/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 12. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP-1358/08, rješavajući apelaciju Olje Mrđen, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Olje Mrđen, podnesena zbog nedonošenja rješenja od strane Osnovnog suda u Banjoj Luci po njenom prijedlogu za obezbjeđenje dokaza, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Olja Mrđen (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banje Luke, koju zastupa Zoran Opačić, advokat iz Banje Luke, podnijela je 7. maja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja rješenja od strane Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) po njenom prijedlogu za obezbjeđenje dokaza.
2. Apelantica je 3. avgusta 2007. godine podnijela prijedlog za obezbjeđenje dokaza, koji je odbijen Rješenjem Osnovnog suda broj 071-0-V-07-000-964 od 2. oktobra 2007. godine.
3. Okružni sud u Banjoj Luci je Rješenjem broj 011-0-GŽ-07-002147 od 19. decembra 2007. godine uvažio apelanticinu žalbu protiv Rješenja Osnovnog suda broj 071-0-V-07-000-964 od 2. oktobra 2007. godine, ukinuo osporeno rješenje i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.
4. Apelantica se žali da je Osnovni sud, prema članu 228. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljnjem tekstu: Zakon o parničnom postupku), u vezi sa članom 2. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku, bio dužan u roku od 30 dana po prijemu drugostepenog rješenja zakazati i održati ročište, što nije učinio, čime je povrijedio njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Takođe, apelantica navodi povredu prava iz člana 14. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Prije svega, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, koji smatra da se ključno pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sastoji u odgovoru na sljedeće pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava, Tre Traktorer Aktiebolag protiv Švedske, od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H. protiv Francuske, od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Dakle, ukoliko je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza, član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra primjenjivim, ukoliko predmetna procedura nije odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza, član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra neprimjenjivim.
7. Ustavni sud smatra da se u postupku koji se odnosi na obezbjeđenje dokaza ne utvrđuju građanska prava i obaveze. Naime, obezbjeđenje dokaza, prema članu 169. Zakona o parničnom postupku se može predložiti u toku kao i prije pokretanja parnice ako postoji opravdana bojazan da se neki dokaz neće moći izvesti ili da će njegovo kasnije izvođenje biti otežano. Nadalje, postupak obezbjeđenja dokaza ne završava donošenjem odluke nego sačinjavanjem zapisnika o izvedenom dokazu, odnosno njegovom dostavom parničnom sudu, pa stoga protiv zapisnika nije dopuštena žalba. U skladu s navedenim, ishod takve procedure nije odlučujući za utvrđivanje apelanticinih građanskih prava i obaveza, već apelantica svoja građanska prava i obaveze može ostvarivati u parnici zbog koje je i tražila konkretno obezbjeđenje dokaza (vidi odluku Ustavnog suda broj AP-1029/04 od 15. juna 2005. godine). Stoga, Ustavni sud smatra da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv u konkretnom slučaju. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, u ovom slučaju, ne pruža širi obim zaštite, apelanticini navodi se moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Apelantica navodi i povredu prava iz člana 14. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. U vezi sa ovim navodima, Ustavni sud podsjeća da se njegova apelaciona nadležnost odnosi na prava garantovana Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom koja se, prema članu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini. Takođe, Ustavni sud podsjeća da je, u Aneksu I tačka 8. Ustava Bosne i Hercegovine-Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini, između ostaloga, naveden i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (1996). Međutim, Ustavni sud je već ranije ukazao da uživanje prava i sloboda predviđenih ovim članom nije garantovano samostalno, već samo u vezi sa članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine – «Nediskriminacija». S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u dijelu u kojem se apelantica poziva na povredu prava iz člana 14. Međunarodnog pakta, bez pozivanja na diskriminaciju u vezi sa tim pravima, nedopuštena jer je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović