Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1907/09 (Ć. K.)

Odluka donesena 17. 12. 2009.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Nenadležnost za odlučivanje
  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1907/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 12. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP 1907/09, rješavajući apelaciju Ćamila Kapičića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 1, 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ćamila Kapičića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-

0-Uvp-08-000 161 od 24. aprila 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ćamila Kapičića podnesena protiv dopisa Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-

Ur-08-000 010 od 31. januara 2008. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ćamila Kapičića podnesena protiv presude Okružnog suda u Trebinju, broj 015-0-U-07-

000 048 od 7. novembra 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Ćamil Kapičić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Švedske, podnio je 28. maja 2009. godine podnesak Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Uvp-08-000 161 od 24. aprila 2009. godine, dopisa Vrhovnog suda, broj 118-0-Ur-08-000 010 od 31. januara 2008. godine i presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 015-0-U-07-000 048 od 7. novembra 2007. godine. Predmetni podnesak je u Ustavnom sudu prvobitno bio evidentiran pod poslovnim brojem SU-39/09, ali je nakon popunjavanja obrasca apelacije 15. juna 2009. godine godine formiran apelacioni predmet.

2. Presudom Okružnog suda, broj 015-0-U-07-000 048 od 7. novembra 2007. godine, odbijena je kao neosnovana apelantova tužba podnesena protiv rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske Bijeljina – Odjeljenje za rješavanje o pravima iz PIO u Banjaluci, broj 1046672170 od 23. aprila 2007. godine, kojim je odbijena apelantova žalba izjavljena protiv zaključka prvostepenog organa Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske – Filijala u Trebinju, broj 1046672170 od 26. januara 2007. godine, a kojim je odbačen apelantov zahtjev za ponovni obračun invalidske penzije.

3. Dopisom Vrhovnog suda, broj 118-0-Ur-08-000 010 od 31. januara 2008. godine, dostavljen je Okružnom sudu apelantov podnesak, kojeg je označio kao «prigovor-žalbu na rješenje OS Trebinje», kojim je izrazio nezadovoljstvo sa odlukom kojom je odlučeno po njegovom zahtjevu za ponovni obračun invalidske penzije. U dopisu Vrhovni sud je dalje naveo je uz podnesak, između ostalog, apelant priložio i presudu Okružnog suda, broj 015-0-U-07-000 048 od 7. novembra 2007. godine, pa kako postoji vjerovatnost da on osporava zakonitost te presude, tako da bi taj podnesak predstavljao njegov zahtjev za njeno vanredno preispitivanje, potrebno je da Okružni sud sprovede postupak predviđen odredbama člana 37. stav 2. i člana 38. Zakona o upravnim sporovima («Službeni glasnik RS» broj 109/05), na način preciziran u dopisu.

4. Rješenjem Okružnog suda, broj 015-0-U-07-000 048 od 4. aprila 2008. godine, odbačen je kao neblagovremen i nepotpun apelantov zahtjev za preispitivanje presude Okružnog suda, broj 015-0-U-

07-000 048 od 7. novembra 2007. godine.

5. Presudom Vrhovnog suda, broj 118-0-Uvp-08-000 161 od 24. aprila 2009. godine, odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje rješenja Okružnog suda.

6. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 1, 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 1, 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (1) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje; (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;» U odnosu na presudu Vrhovnog suda, broj 118-0-Uvp-08-000 161 od 24. aprila 2009. godine

8. U konkretnom slučaju apelant se žali na presudu Vrhovnog suda, broj 118-0-Uvp-08-000 161 od 24. aprila 2009. godine, kojom je odbijen apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje rješenja Okružnog suda, broj 015-0-U-07-000 048 od 4. aprila 2008. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za preispitivanje rješenja Okružnog suda ne tiče odlučivanja o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za preispitivanje sudske odluke. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav

1. Evropske konvencije. Takođe, u predmetnom postupku nije se odlučivalo ni o pravu apelanta na imovinu, te stoga slijedi da je predmetna apelacija i u odnosu na navodne povrede člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

U odnosu na dopis Vrhovnog suda, broj 118-0-Ur-08-000 010 od 31. januara 2008. godine

9. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz člana VI.3 (b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.». U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da nije nadležan da odlučuje o dijelu apelacije koji je izjavljen protiv dopisa Vrhovnog suda, broj 118-0-Ur-08-000 010 od 31. januara 2008. godine, jer navedeni akt nema svojstvo presude, bar ne u onoj mjeri da ju je donio «bilo koji sud u Bosni i Hercegovini», odnosno nema svojstvo odluke u smislu člana 16.stav 1. Pravila Ustavnog suda.

U odnosu na presudu Okružnog suda, broj 015-0-U-07-000 048 od 7. novembra 2007. godine

10. S obzirom na to da je apelantu 24. novembra 2007. godine uručena presuda Okružnog suda, broj 015-0-U-07-000 048 od 7. novembra 2007. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 28. maja 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 1, 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, odnosno, ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1907/09 (Ć. K.) | Sudska praksa | Aktio