Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2452/09 (F. K.)
Odluka donesena 17. 12. 2009.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2452/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 12. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP 2452/09, rješavajući apelaciju Fahire Karadža, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fahire Karadža, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-001233 od 25. juna 2009. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž-1888/05 od 27. jula 2007. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj P-826/01 od 29. decembra 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Fahira Karadža (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Sarajeva, podnijela je 31. jula 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070- 0-Rev-08-001233 od 25. juna 2009. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-1888/05 od 27. jula 2007. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-826/01 od 29. decembra 2004. godine
2. Presudom Općinskog suda broj P-826/01 od 29. decembra 2004. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj Gž-1888/05 od 27. jula 2007. godine, apelantica je obavezana da E.K. (u daljnjem tekstu: tužitelj) plati novčani iznos od 4.948,95 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 9. februara 2001. godine, pa do isplate, u roku od 30 dana, pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Stavom dva dispozitiva presude tužitelj je odbijen sa viškom tužbenog zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate. Stavom tri dispozitiva apelantica je obavezana tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1718,00 KM.
3. Vrhovni sud je 25. juna 2009. godine donio rješenje broj 070-0-Rev-08-001233 kojim je odbačen je apelanticin zahtjev za reviziju izjavljen protiv presude Kantonalnog suda broj Gž-1888/05 od 27. jula 2007. godine.
4. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da apelanticin zahtjev za reviziju nije dopušten u skladu sa članom 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH», br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) koji izričito propisuje da stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. Nadalje, Vrhovni sud je istakao da je prepis drugostepene presude dostavljen apelanticinom punomoćniku 4. oktobra 2007. godine, revizija na ovu odluku dostavljena 4. aprila 2008. godine, a dopuna revizije 28. maja 2008. godine, odnosno nakon isteka roka od 30 dana. Takođe, Vrhovni sud je provjerio apelanticine revizione navode da je u žalbi prvostepenom sudu otkazala punomoć advokatu, tražeći da se prvostepena presuda njoj dostavi. Vrhovni sud je istakao da apelantica u svom dopisu od 15. juna 2005. godine nije nigdje spomenula otkaz ovlasti svom punomoćniku koji je blagovremeno i izjavio žalbu na prvostepenu presudu.
5. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).
8. U konkretnom slučaju apelanaticina revizija je bila nedjelotvoran pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena presudom Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-08-001233 od 25. juna 2009. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Kantonalnog suda broj Gž-1888/05 od 27. jula 2007. godine.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici uručena presuda Kantonalnog suda. Budući da je apelantica 4. aprila 2008. godine izjavila reviziju protiv navedene presude Kantonalnog suda, podrazumjeva se da je apelantica presudu Kantonalnog suda morala primiti prije tog datuma. Obzirom da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 31. jula 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila presudu Kantonalnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović