Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-400/09 (H. Z.)

Odluka donesena 17. 12. 2009.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-400/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 12. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP-400/09, rješavajući apelaciju Hadže Zulić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hadže Zulić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-08-

001 181 od 26. decembra 2008. godine, presude Okružnog suda Doboj broj 013-0-Gž-08-000 117 od 22. oktobra 2008. godine i presude Osnovnog suda Doboj broj P-271/05 od 21. januara 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Hadža Zulić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Doboja, sa prebivalištem u Ankeny, Iowa, USA, koju zastupa Ibrahim Šabić, advokat iz Zavidovića, podnijela je 6. februara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-08-001 181 od 26. decembra 2008. godine, presude Okružnog suda Doboj (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 013-0-Gž-08-000 117 od 22. oktobra 2008. godine i presude Osnovnog suda Doboj (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-271/05 od 21. januara 2008. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj P-271/05 od 21. januara 2008. godine koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj 013-0-Gž-08-000 117 od 22. oktobra 2008. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se obaveže tuženi Javni fond PIO RS Bijeljina da joj na ime neisplaćenih penzija za period od 1. januara 1997. godine do 28. februara 2002. godine isplati iznos od 8.977,50 KM.

3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-08-001 181 od 26. decembra 2008. godine odbačena je revizija koju je apelantica izjavila protiv presude Okružnog suda broj 013-0-Gž-08-000 117 od 22. oktobra 2008. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude, koju je apelantica označila u svojoj tužbi, iznosi 8.977,50 KM, a budući da navedeni iznos ne prelazi 10.000 KM, primjenom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07), revizija nije dozvoljena.

4. Apelantica smatra da su osporenim odlukama povrijeđena njena prava iz člana II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), te člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).

7. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedozvoljena rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-08-001 181 od 26. decembra 2008. godine. Dakle, konačna odluka u ovom predmetu je presuda Okružnog suda broj 013-0-Gž-08-000 117 od 22. oktobra 2008. godine.

8. S obzirom da je presuda Okružnog suda broj 013-0-Gž-08-000 117 od 22. oktobra 2008. godine punomoćniku apelantice uručena 31. oktobra 2008. godine, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 6. februara 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila pobijanu presudu Okružnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-400/09 (H. Z.) | Sudska praksa | Aktio