Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-518/09 (A. G.)

Odluka donesena 17. 12. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-518/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 12. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP-518/09, rješavajući apelaciju Ante Grbića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ante Grbića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Sarajevo broj 009-0-PŽP-08-000146 od 5. novembra 2008. godine i rješenja Općinskog suda Sarajevo, Prekršajnog odjeljenja Novo Sarajevo broj 065-3-Pr-08-000439/VI-II od 25. februara 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Anto Grbić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, podnio je 20. februara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-PŽP-08-000146 od 5. novembra 2008. godine i rješenja Općinskog suda Sarajevo, Prekršajnog odjeljenja Novo Sarajevo (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 065-3-Pr-08-000439/VI-II od 25. februara 2008. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda broj 065-3-Pr-08-000439/VI-II od 25. februara 2008. godine koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 009-0-PŽP-08-000146 od 5. novembra 2008. godine odbačen je zahtjev za sudsko odlučivanje koji je apelant podnio protiv prekršajnog naloga izdatog od II PU PS Novo Sarajevo broj JSBO 100.551.889.2 od 15. januara 2008. godine. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno utvrdio da je apelant zahtjev za sudsko odlučivanje o prekršajnom nalogu podnio nakon proteka zakonskog roka od osam dana, budući da je predmetni prekršajni nalog apelantu uručen 15. januara 2008. godine, te da mu je dostavljena obavijest 21. januara 2008. godine da će prekršajni nalog postati konačan i izvršan u roku od deset dana od datuma obavještavanja. Budući da je apelat zahtjev za sudsko preispitivanje prekršajnog naloga podnio 13. februara 2008. godine, proizilazi da je podnesen neblagovremeno, zbog čega njegovom zahtjevu nije moglo biti udovoljeno.

3. Iako to apelant eksplicitno ne navodi, iz navoda u apelaciji se može protumačiti da apelant smatra da su osporenim rješenjima povrijeđena njegova prava iz člana II/3. e) i k) Ustava bosne i Hercegovine, člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) te člana 1. Protokola 1 uz Europsku konvenciju.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

6. U konkretnom slučaju, u osporenim rješenjima je utvrđeno da apelant nije u zakonom određenom roku podnio zahtjev za sudsko odlučivanje o prekršajnom nalogu iz čega proizlazi da sudovi nisu raspravljali o osnovanosti apelantovog zahtjeva za sudsko odlučivanje već je zahtjev odbačen iz formalnih razloga, obzirom da nije podnesen u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao podnijeti zahtjev u roku određenom zakonom ili opravdati nemogućnost podnošenja zahtjeva, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-

329/05 od 26. aprila 2005. godine). Shodno tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da činjenica da apelant nije podnio zahtjev za sudsko odlučivanje o prekršajnom nalogu u zakonom propisanom roku ukazuje na to da nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio zahtjev sudu, na temelju kojeg sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer isti nije ispunjavao formalne uslove tog pravnog lijeka.

7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-518/09 (A. G.) | Sudska praksa | Aktio