Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1787/09 (S. S.)

Odluka donesena 17. 12. 2009.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1787/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 12. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP 1787/09, rješavajući apelaciju Siniše Savića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka i 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Siniše Savića, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 018-0-Rev-07-

000 787 od 22. aprila 2009. godine, presude Okružnog suda u Banjaluci broj 011-0-Gž-08-001 722 od 28. oktobra 2008. godine i presude Osnovnog suda u Gradišci broj 072-0-P-07-000230 od 13. maja 2008. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Siniša Savić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, kojeg zastupaju Mile Kovačević i Marica Đukanović, advokati iz Gradiške, podnio je 5. juna 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 018-0-Rev-07-000 787 od 22. aprila 2009. godine, presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-08-001 722 od 28. oktobra 2008. godine i presude Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 072-0-P-07-000230 od 13. maja 2008. godine.

2. Odlučujući o tužbenom zahtjevu A.S. (u daljnjem tekstu: tužiteljica) protiv apelanta, radi izdržavanja, Osnovni sud je donio presudu broj P-177/04 od 24. juna 2005. godine kojom je obavezao apelanta da tužiteljici na ime izdržavanja plaća mjesečno iznos od 140,00 KM počev od 3. jula 2004. godine pa dok za to postoje zakonski uslovi ili do druge odluke suda, na način da dospjele obroke plati odjednom a dospjevajuće svakog 1. do 5. u mjesecu, kao i da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 694,00 KM.

3. Odlučujući po žalbi apelanta protiv presude Osnovnog suda broj P-177/04 od 24. juna 2005. godine, Okružni sud je donio presudu broj Gž-1715/05 od 19. februara 2007. godine kojom je djelimično uvažena žalba apelanta i preinačena prvostepena presuda tako što je apelant obavezan da tužiteljici umjesto iznosa od 140,00 KM mjesečno plaća iznos od 15% od zarade koju ostvaruje, dok mu je obaveza naknade troškova postupka snižena sa iznosa od 694,00 KM na iznos od 526,00 KM. Istom presudom odbijena je žalba apelanta u ostalom dijelu i potvrđena prvostepena presuda.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 018-0-Rev-07-000 787 od 22. aprila 2009. godine odbačena je kao nedopuštena revizija apelanata izjavljena protiv presude Okružnog suda broj Gž-

1715/05 od 19. februara 2007. godine. U obrazloženju navedenog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljnjem tekstu: ZPP), kojima je propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. S obzirom na navedene odredbe zakonaVrhovni sud je ocijenio da je revizija nedozvoljena kako po osnovu člana 237. stava 2. tako i stava 3. istog člana. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP.

5. Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužiteljice protiv apelanta, radi izdržavanja, te o protivtužbenom zahtjevu apelanta protiv tužiteljice, radi ukidanja izdržavanja, Osnovni sud je donio presudu broj 072-0-P-07-000230 od 13. maja 2008. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj 011-0-Gž-08-001 722 od 28. oktobra 2008. godine, a kojom je izmijenjena presuda Okružnog suda broj Gž-1715/05 od 19. februara 2007. godine tako što je apelant obavezan da za izdržavanje tužiteljice plaća mjesečno po 25% od ukupne zarade koju ostvaruje, počev od 23. aprila 2007. godine pa sve dok za to postoje zakonski uslovi ili pak do druge odluke suda, tako što će dospjele obroke isplatiti odjednom a sve buduće od 1. do 5. u mjesecu. Istom presudom odbijen je višak tužbenog zahtjeva tužiteljice i protivtužbeni zahtjev apelanta, te je obavezan apelant da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 700,00 KM.

6. Protiv presude Okružnog suda broj 011-0-Gž-08-001 722 od 28. oktobra 2008. godine, apelant je 11. decembra 2008. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu. Prema stanju spisa postupak pred Vrhovnim sudom je u toku.

7. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

9. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

10. Ustavni sud zapaža da rješenjeVrhovnog suda broj 018-0-Rev-07-000 787 od 22. aprila 2009. godine koje apelant pobija apelacijom nije efektivni pravni lijek, s obzirom da je apelantova revizija odbačena iz formalnih razloga, a da je presuda Okružnog suda broj Gž-1715/05 od 19. februara 2007. godine, protiv koje je apelant izjavio predmetnu reviziju, prije podnošenja apelacije prestala da egzistira tj. da je zamijenjena presudom Osnovnog suda broj 072-0-P-07-000230 od 13. maja 2008. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj 011-0-Gž-08-001 722 od 28. oktobra 2008. godine. Protiv presude Okružnog suda suda broj 011-0-Gž-08-001 722 od 28. oktobra 2008. godine apelant izjavio reviziju Vrhovnom sudu. Dakle, u konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, koji još nije donio odluku o reviziji.

11. Ustavni sud podsjeća da Zakon o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03 i 74/05) u relevantnom dijelu, glasi: «Član 237.

1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.

2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.

3) Izuzetno Vrhovni sud Republike Srpske može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»

12. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1787/09 (S. S.) | Sudska praksa | Aktio