Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2082/09 (I. T. i I. T.)
Odluka donesena 17. 12. 2009.
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2082/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 12. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP 2082/09, rješavajući apelaciju Ivana Tokića i Irene Tokić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 16. stav 4. tačka 6. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ivana Tokića i Irene Tokić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Už-98/05 od 1. aprila 2009. godine, jer se radi o pitanjima o kojima je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Ivan Tokić i Irena Tokić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, podnijeli su 30. juna 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Už- 98/05 od 1. aprila 2009. godine. Apelanticu Irenu Tokić zastupa apelant Ivan Tokić.
2. Apelant Ivan Tokić je 1. septembra 2004. godine pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) protiv Ministarstva prostornog uređenja, stambenih i komunalnih poslova Kantona Sarajevo. Kantonalni sud je rješenjem, broj U-732/04 od 31. januara 2005. godine, odbacio apelantovu tužbu kao neurednu, jer apelant nije u ostavljenom roku precizirao protiv kojeg konačnog upravnog akta je podnio tužbu.
3. Rješenjem Vrhovnog suda, broj Už-98/05 od 1. aprila 2009. godine, odbijena je žalba apelanta Ivana Tokića izjavljena protiv rješenja Kantonalnog suda, broj U-732/04 od 31. januara 2005. godine.
4. Apelant Ivan Tokić je 2. novembra 2006. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu, između ostalog, i zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji je okončan rješenjem Kantonalnog suda, broj U-732/04 od 31. januara 2005. godine.
5. Odlukom broj AP 2970/06 od 17. marta 2009. godine, apelaciju apelanta Ivana Tokića, u dijelu kojim je pobijano rješenje Kantonalnog suda, broj U-732/04 od 31. januara 2005. godine, Ustavni sud je odbacio zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Ustavni sud je utvrdio da apelant nije po zahtjevu Kantonalnog suda precizirao tužbu kako mu je naloženo, pa budući da nije ispunio formalne zahtjeve koji se po zakonu traže, njegova tužba je odbačena kao neuredna, te je Ustavni sud zaključio da apelant nije došao do konačne odluke protiv koje bi, u smislu člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda BiH, mogao izjaviti apelaciju u odnosu na prava na koja se poziva.
6. Apelanti se žale da im je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju, te pravo na primjenu međunarodnih standarda. Apelanti su postavili imovinsko-pravni zahtjev bliže preciziran u apelaciji.
7. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 2. tačka 6. Pravila Ustavnog suda glasi:
«Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
[...] 6. radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje;».
8. Ustavni sud zapaža da apelanti podnose apelaciju protiv rješenja Vrhovnog suda, broj Už- 98/05 od 1. aprila 2009. godine, kojim je odbijena žalba apelanta Ivana Tokića izjavljena protiv rješenja Kantonalnog suda, broj U-732/04 od 31. januara 2005. godine, te da se njihova apelacija odnosi na ista pitanja na koja se odnosila i ranija apelacija o kojoj je donesena konačna i obavezujuća odluka Ustavnog suda, AP-2970/06 od 17. marta 2009. godine, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
9. U skladu s navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 6. Pravila Ustavnog suda, po kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U odnosu na imovinsko-pravni zahtjev apelanata, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopuštena jer se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, to apelantima ne pripada pravo na imovinsko-pravni zahtjev.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović