Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2642/09 (I. S.)
Odluka donesena 17. 12. 2009.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2642/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 12. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP-2642/09, rješavajući apelaciju Igora Stanića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Igora Stanića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-07-003179 od 28. maja 2009. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Igor Stanić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Fojnice, koga zastupa Amir Ahmetspahić, advokat iz Sarajeva, podnio je 18. avgusta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-Gž-07-003179 od 28. maja 2009. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj PR-2562/05 od 28. septembra 2007. godine, obavezana je tužena Federacija Bosne i Hercegovine-Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantu na ime neisplaćenih novčanih potraživanja iz radnog odnosa isplati ukupan iznos od 3.477,59 KM, i to: na ime neisplaćenih plata za januar i februar 2001. godine iznos od po 674,00 KM, na ime neisplaćenih regresa za 2000. godinu iznos od 408,44 KM, za 2001. godinu iznos od 435,07 KM i za 2002. godinu iznos od 400,00 KM, te na ime neisplaćene razlike regresa za 2004. godinu iznos od 176,83 KM i za 2005. godinu iznos od 202,77 KM, kao i na ime neisplaćene jubilarne nagrade za 10 godina neprekidnog rada iznos od 546,55 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 12. oktobra 2005. godine pa do isplate i troškove postupka u iznosu od 840,00 KM.
3. Tužena je podnijela žalbu protiv Presude Općinskog suda broj PR-2562/05 od 28. septembra 2007. godine. Kantonalni sud je Presudom broj 009-0-Gž-07-003179 od 28. maja 2009. godine djelimično uvažio žalbu, te je preinačio prvostepenu presudu na taj način što je odbio apelantov tužbeni zahtjev za isplatu neisplaćenih plata za januar i februar 2001. godine, te neisplaćenog regresa za 2000., 2001. godinu i za 2002. godinu, i obavezao je tuženu da apelantu nadoknadi troškove postupka u iznosu od 218,00 KM. U preostalom dijelu, Kantonalni sud je odbio žalbu tužene kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu. Takođe, Kantonalni sud je odbio apelantov zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
4. Prema informacijama iz spisa predmeta, apelant je izjavio reviziju protiv Presude Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-07-003179 od 28. maja 2009. godine i postupak po reviziji je u toku.
5. Apelant smatra da je pobijanom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, pravo na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
8. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je, nakon izjavljene revizije, u toku pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud).
9. Član 237. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) glasi:
Član 237. (1)Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. (2)Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM. (3)Izuzetno, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
10. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. Imajući u vidu izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, u smislu da Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, a s obzirom da je u konkretnom slučaju reviziju izjavio apelant, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao odluku o reviziji. S obzirom na navedeno u apelantovom slučaju, apelacija je preuranjena, budući da je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović