Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2963/09 (Opština Tuzla)
Odluka donesena 17. 12. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Upravni spor
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2963/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 12. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP 2963/09, rješavajući apelaciju Općine Tuzla, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Općine Tuzla podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Uvp-06-000291 od 11. juna 2009. godine i presude Kantonalnog suda u Tuzli broj U 35/05 od 29. maja 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Općina Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant), koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko pravobranilaštvo Tuzla, podnio je 16. septembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Uvp-06-000291 od 11. juna 2009. godine i presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj U-35/05 od 29. maja 2006. godine.
2. Rješenjem apelanta broj 01/07-31-2883/04-II od 2. juna 2004. godine radi privođenja trajnoj namjeni-izgradnji «Južne saobraćajnice» u Tuzli, preuzeto je uz naknadu iz posjeda dosadašenjeg korisnika Viktorije Šuha, neizgrađeno gradsko građevinskog zemljište pobliže označeno u dispozitivu rješenja (u daljnjem tekstu: predmetno zemljište). Postupajući po zahtjevu Općinskog pravobranilaštva Tuzla apelant je donio zaključak broj 01/07-31-2883/04-II od 30. decembra 2004. godine, kojim se obustavlja postupak preuzimanja predmetnog zemljišta iz posjeda dosadašnjeg korisnika Viktorije Šuha, iz razloga što su predmetne nekrentine konfiskovane 1945. godine, koja činjenica u momentu podnošenja zahtjeva nije bila poznata apelantu kao podnosiocu zahtjeva.
3. Presudom Kantonalnog suda broj U-35/05 od 29. maja 2006. godine, donesenom u upravnom sporu, uvažena je tužba dosadašnjeg korisnika Viktorije Šuha (u daljnjem tekstu: tužiteljica) i poništen zaključak apelanta broj 01/07-31-2883/04-II od 30. decembra 2004. godine, kojim je obustavljen postupak preuzimanja neizgrađenog gradskog građevinskog zemljišta iz posjeda tužiteljice i poništeno rješenje apelanta broj 01/07-31-2883/04-II od 2. juna 2004. godine.
4. Odlučujući po zahtjevu apelanta za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda broj U-
35/05 od 29. maja 2006. godine, Vrhovni sud je donio rješenje broj 070-0-Uvp-06-000291 od 11. juna 2009. godine kojim je zahtjev apelanta odbacio. Vrhovni sud je naveo da, shodno članu 41. st. 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 9/05), samo stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke Vrhovnom sudu, pa apelantu kao dosnosiocu upravnog akta koji se tužbom osporava, nedostaje aktivna stranačaka legitimacija za podnošenje zahtjeva za vanredno preispitivanje odluke Kantonalnog suda donesene u upravnom sporu. Apelant kao donosilac upravnog akta nije nosilac prava i obaveza o kojima je rješavano u predmetnoj upravnoj stvari, niti je upravnim aktom povrijeđen njegov neposredan lični interes zasnovan na zakonu. Dakle, apelant nije stekao ona svojstva stranke u upravnom sporu koja Zakon o upravnim sporovima (član 2.) propisuje, to i nije ovlašten na izjavljivanje zahtjeva za vanredno preispitivanje. Stoga je Vrhovni sud osporenim rješenjem zahtjev apelanata odbacio kao podnesen od neovlaštenog lica na osnovu člana 44. stav 1. Zakona o upravnim sporovima.
5. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-06-000291 od 11. juna 2009. godine i presudom Kantonalnog suda broj U-35/05 od 29. maja 2006. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
7. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba odgovoriti je primjenjivost garancija prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju. Potrebno je odgovoriti na pitanje je li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata. Ustavni sud zapaža da je u predmetnom postupku apelant postupao kao organ javne vlasti i donosilac upravnog akta.To znači da apelant u konkretnom slučaju nije nosilac prava i obaveza o kojima je rješavano u predmetnoj upravnoj stvari, niti je upravnim aktom povrijeđen njegov neposredan lični interes zasnovan na zakonu. Dakle, iz navedenog proizlazi u predmetnom postupku nije odlučivano o «građanskim pravima i obavezama apelanata» u smislu značenja prava na pravično suđenje, te slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Također, Ustavni sud smatra da u predmetnom postupku nije odlučivano ni o pravu apelanta na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa proizlazi da je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović