Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3152/09 ("Aragosta Invest" d.o.o. Banja Luka)
Odluka donesena 17. 12. 2009.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3152/09
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
17. 12. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: Miodrag Simović i potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. decembra 2009. godine, u predmetu broj AP-3152/09, rješavajući zahtjev "Aragosta Invest" d.o.o. Banja Luka i dr. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev "Aragosta Invest" d.o.o. Banja Luka, Krajina a.d. Banja Luka i Gojka Beadera, za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. "Aragosta Invest" d.o.o. Banja Luka, kojeg zastupa Goran Marić advokat iz Banja Luka, Krajina a.d. Banja Luka i Gojko Beader, svi iz Banja Luke, (u daljnjem tekstu: apelanti) podnijeli su u periodu od 8. oktobra do 16. novembra 2009. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Uvp-09-000 187 od 28. augusta 2009. godine. Apelanti su takođe podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje presude Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-09-000 187 od 28. augusta 2009. godine do donošenja odluke o apelaciji.
2. S obzirom da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 3152/09. Spojene su sljedeće apelacije : AP 3152/09, AP 3575/09 i AP 3578/09.
3. Ustavni sud podsjeća da je na sjednici suda u Vijeću od pet sudija, održanoj 13. maja 2009.godine, rješavajući apelaciju apelanta "Aragosta Invest" d.o.o. Banja Luka u predmetu broj AP-
1659/08, donio Odluku o dopustivosti i meritumu, kojom je usvojio apelaciju apelanta, utvrdio povredu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), ukinuo presudu Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-07-000 105 od 16. aprila 2008. godine i predmet je vraćen Vrhovnom sudu koji je bio dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, u konkretnom slučaju Ustavni sud je utvrdio da je Vrhovni sud u skladu sa članom 38. Zakona o upravnim sporovima propustio dostaviti apelantu "Aragosta Invest" d.o.o. Banja Luka, zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-U-06-000 134 od 21. februara 2007. godine kao „protivnoj strani“ u predmetnom sporu. Prema tome, Ustavni sud je zaključio da je Vrhovni sud samim tim što je propustio da dostavi zahtjev za vanredno preispitivanje navedene presude apelantu "Aragosta Invest" d.o.o. Banja Luka, onemogućio ga da kao zainteresirano lice u konkretnom upravnom sporu pred sud iznese argumente i dokaze u predmetu u kojem se odluka suda direktno tiče njegovih građanskih prava, čime je doveden u znatno podređen položaj u odnosu na ostale učesnike u upravnom sporu, pa je na taj način prekršen princip ravnopravnosti strana u postupku, koji je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Odluka Ustavnog suda, broj AP-1659/08 od 13. maja 2009. godine, dostavljena je 29. juna 2009. godine apelantovom advokatu Goranu Mariću i Vrhovnom sudu.
4. Vrhovni sud je postupajući u skladu sa odlukom Ustavnog suda, broj AP-1659/08 od 13. maja 2009. godine, odnosno rješavajući u upravnom sporu po tužbi apelanta Krajina a.d. Banja Luka, kao tužitelja protiv rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, (u daljnjem tekstu: tužena), broj 04-475-153/05 od 27. decembra 2005. godine, u predmetu prvenstvenog prava korištenja građevinskog zemljišta, odlučujući po zahtjevu zainteresiranih lica Nade i Miomira Petković za vanredni preispitivanje presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-U-06-000 134 od 21. februara 2007. godine, donio presudu broj 118-0-Uvp-09-000 187 od 28. augusta 2009. godine, kojom je uvažio zahtjev Nade i Miomira Petković (u daljnjem tekstu: zainteresirana lica) i presudu Okružnog suda broj 011-0-U-06-000 134 od 21. februara 2007. godine je preinačio, tako što je tužbu tužitelja odbacio.
5. Vrhovni sud je nakon izvedenih dokaza utvrdio da je nesporna činjenica da apelant Krajina a.d. Banja Luka nije vlasnik zemljišta za koje iz spisa predmeta proizilazi da je kao neizgrađeno građevinsko zemljište, označeno kao k.č. br. 70/81 (koja je dio nove k.č. 4076/01), upisano u z.k. ul. broj 12941 k.o. Banja Luka, dato na korištenje apelantu Krajina a.d. Banja Luka radi građenja rješenjem Skupštine Grada Banja Luka, broj 25-475-257/98 i 25-475-259/98 (jedno rješenje sa dva broja) od 29. decembra 1998. godine, koje nije priveo svrsi građenja onako kako je to predviđeno navedenim rješenjem, već ga je ugovorom broj Ov-18754/05 od 22. augusta 2008. godine, ovjerenim kod Osnovnog suda u Banja Luci 7. decembra 2005. godine otuđio apelantu "Aragosta Invest" d.o.o. Banja Luka, uz naknadu. Prema tome, Vrhovni sud je na osnovu člana 53. Zakona o građevinskom zemljištu koji je važio u vrijeme kad je predmetno zemljište dodijeljeno apelantu Krajina a.d. Banja Luka, kao tužitelju, ex lege zaključio da je tužitelj izgubio pravo korištenja predmetnog zemljišta, radi građenja. Što se tiče zemljište označeno kao k.č. br. 70/145 (koje takođe čini dio nove k.č. 4076/1), Vrhovni sud je na temelju rješenja Skupštine Grada Banja Luka od 29. decembra 1998. godine zaključio da to zemljište nije dato na korištenje apelantu Krajina a.d. Banja Luka, i da je u zk. ul. broj 434 k.o. Banja Luka evidentirano kao pravo korištenja Rajne Đurđev sa udjelom 1/3 i apelanta Gojka Beadera sa udjelom 2/3, pa je ocijenio da je očigledno da je navedeno zemljište u katastru pogrešno evidentirano kao posjed apelanta Krajina a.d. Banja Luka. Imajući u vidu navedeno stanje stvari, Vrhovni sud smatra da osporenim aktom nije povrijeđeno nikakvo pravo apelantu Krajina a.d. Banja Luka, niti njegov neposredni interes zasnovan na zakonu, pa je njegovu tužbu na osnovu člana 22. tačka 3. Zakona o upravnim sporovima odbacio. Dalje, Vrhovni sud nalazi da se u zahtjevu za vanredno preispitivanje zainteresiranih lica pravilno ukazuje, da predmet zahtjeva za prvenstveno pravo korištenja zemljišta radi građenja može biti samo građevinska parcela kao cjelina, a kako je to i ovaj sud utvrdio na temelju odredaba Zakonom o građevinskom zemljištu. Osim toga Vrhovni sud smatra da stoji činjenica da jednu građevinsku parcelu može da čini više katastarskih parcela, kao što je to u ovom slučaju, ali o tome koje katastarske parcele čine određenu građevinsku parcelu, po službenoj dužnosti, dakle, i bez posebnog zahtjeva stranke, odlučuje organ koji rješava zahtjev. Prema tome Vrhovni sud je uvažio zahtjev zainteresiranih lica i donio odluku kao u dispozitivu presude.
6. Suština predmetnih apelacija jeste da sva tri apelanta smatraju da im je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelanti se žale na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i proizvoljnu primjenu materijalnog prava od strane Vrhovnog suda. Smatraju da je Vrhovni sud je donio nezakonitu odluku, jer pogrešnom primjenom odredbi Zakona o građevinskom zemljištu utvrdio da je apelant Krajina a.d. Banja Luka izgubio pravo korištenja predmetnog zemljišta, pa je na taj način zainteresiranim licima omogućio da se uknjiže kao vlasnici predmetnog zemljišta, da eventualno dobiju dozvolu za gradnju ili da predmetno zemljište otuđe. Apelant Gojko Beader osim navedenog još ističe, da je osporenom presudom zainteresiranim licima dato pravo prvenstva korištenja zemljišta na kojem on ima zemljišno knjižno pravo. Svi apelanti smatraju da im je odlukom Vrhovnog suda nanesena šteta. Takođe navode da im je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
7. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
8. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenom presudom, bez obzira koliko bi eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
9. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na «pristup sudu» što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da apelanti nisu ponudili takve razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa po odluci koja je konačna i izvršna. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su zahtjevi apelanata za donošenje privremene mjere neosnovani.
10. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetnih apelacija.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović