Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1010/09 (N. Č.)
Odluka donesena 12. 01. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1010/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 01. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednici Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. januara 2010. godine, u predmetu broj AP-1010/09, rješavajući apelaciju Nevenke Čavić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nevenke Čavić podnesena protiv rješenja Okružnog suda Banja Luka broj 77 0 P 000 378 08 GŽ od 29. decembra 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Nevenka Čavić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Prijedora, koju zastupa Slobodan Pavić, advokat iz Novog Grada, podnijela je 31. marta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 P 000 378 08 GŽ od 29. decembra 2008. godine.
2. Rješenjem Okružnog suda broj 77 0 P 000 378 08 GŽ od 29. decembra 2008. godine odbijena je žalba tužiteljice podnesena protiv rješenja Osnovnog suda Prijedor (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 77 0 P 000378 od 29. septembra 2008. godine i osporeno rješenje potvrđeno. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je u dokaznom postupku Osnovni sud utvdio da je apelantica propustila postupiti u skladu s odredbom člana 117. stav 2. Zakona o radu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 38/00, 40/00, 47/02, 38/03 i 66/03, u daljnjem tekstu: Zakon o radu) koja propisuje da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio pravo iz radnog odnosa može podnijeti zahtjev poslodavcu da mu osigura zaštitu tog prava i taj zahtjev se može podnijeti u roku od 30 dana od saznanja za povredu prava, a najdalje u roku od tri mjeseca od učinjene povrede. Apelantica o povredi prava iz radnog odnosa znala od 2004. godine, a budući da je tužbu podnijela 2006. godine, Okružni sud je stava da je Osnovni sud pravilno odlučio kad je apelanticinu tužbu odbacio kao neblagovremenu, zbog čega je i odbio apelanticinu žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje.
3. Apelantica smatra da su osporenim rješenjem povrijeđena njena prava iz člana II/3. e) i člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6.Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
6. U konkretnom slučaju, u osporenom rješenju je utvrđeno da apelantica nije u zakonom određenom roku podnijela prigovor poslodavcu za zaštitu prava iz radnog odnosa iz čega proizlazi da sudovi nisu raspravljali o osnovanosti apelanticinog zahtjeva za povratak na posao, već je tužbeni zahtjev odbačen iz formalnih razloga, obzirom da nije podnesen u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica se morala obratiti poslodavcu kako je to propisano u Zakonu o radu ili opravdati nemogućnost podnošenja zahtjeva poslodavcu, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-
22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Shodno tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da činjenica da se apelantica nije obratila poslodavcu za zaštitu svojih prava ukazuje na to da nije efektivno iscrpila pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnijela zahtjev sudu, na temelju kojeg sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer isti nije ispunjavao formalne uslove tog pravnog lijeka.
7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović