Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1114/09 (E. B.)

Odluka donesena 12. 01. 2010.

  • Upravni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1114/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednici Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. januara 2010. godine, u predmetu broj AP 1114/09, rješavajući apelaciju Ervina Barišića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ervina Barišića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 U 000337 08 U od 12. marta 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Ervin Barišić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, podnio je 11. aprila 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 U 000337 08 U od 12. marta 2009. godine.

2. Iz dokumentacije u spisu predmeta proizilazi da je apelant je 24. februara 2005. godine podnio zahtjev za izdavanje vozačke dozvole, koji je Ministarstvo unutrašnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona, Uprava za administraciju i podršku, Sektor za administraciju, Odjeljenje za administraciju Zenica (u daljnjem tekstu: MUP) odbio rješenjem broj 08-03/1-6-04-10-2104/05 od 8. augusta 2005. godine, potvrđenim rješenjem Drugostepene komisije Vlade Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Drugostepena komisija) broj 02-34-15813-21-3/05 od 18. oktobra 2005. godine, kao i da je odlučujući po apelantovoj tužbi protiv rješenja Drugostepene komisije od 18. oktobra 2005. godine, Kantonalni sud donio presudu broj U-866/05 od 22. septembra 2006. godine, kojom je poništio osporeno i prvostepeno rješenje i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno odlučivanje.

3. U ponovnom postupku, MUP je rješenjem broj 08-03/1-6-04-10-2104/05 od 6. decembra 2006. godine, koje je potvrđeno rješenjem Drugostepene komisije broj 02-34-15813-113-3/08 od 17. oktobra 2008. godine, odbio apelantov zahtjev za izdavanje vozačke dozvole. Obrazlažući predmetno rješenje MUP se pozvao na odredbe Uputstva o načinu izdavanja i zamjene vozačke dozvole u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Uputstvo) alineja V tačka 4. kojim je propisano da će organ po prijemu zahtjeva po službenoj dužnosti od organa kod koje se podnosilac zahtjeva vodi u evidenciji vozača zatražiti dostavljanje kartona i dosjea vozača, te da će se vozačka dozvola uručiti nakon uvida u dosje i karton vozača ili pismene obavijesti organa koji vodi vozača u evidenciji vozača da isti ispunjava uslove za zamjenu vozačke dozvole. Također je navedeno da je odredbom člana 2. stav 1. Pravilnika o progamu i načinu polaganja vozačkog ispita (u daljnjem tekstu: Pravilnik) propisano da se vozački ispit polaže u mjestu u kojem kandidat ima prebivalište odnosno boravište. Imajući u vidu da je utvrđeno da za apelanta ne postoji dosje i karton vozača te da MUP nije moga utvrditi na osnovu čega je položen vozački ispit u Mostaru, odnosno na osnovu čega je izdata vozačka dozvola 1997. godine od policijske uprave Mostar, kako i da je provjerama utvrđeno da apelant nikada nije imao prebivalište u Mostaru te nije mogao ni polagati vozački ispit, niti mu je dana 3. juna 1997. godine mogla biti izdana vozačka dozvola, kao i da se ne vodi u evidencijama komisije za polaganje vozačkih ispita i da se ne vodi u evidenciji vozača PU Mostar, MUP je utvrdio da nisu ispunjeni uslovi iz Uputstva alineja V tačka 4.

4. Odlučujući o tužbi apelanta protiv rješenja Drugostepene komisije od 17. oktobra 2008. godine, u predmetu izdavanja vozačke dozvole, Kantonalni sud je donio presudu broj 04 0 U 000337 08 U od 12. marta 2009. godine, kojom je tužbu apelanta odbio kao neosnovanu. U obrazloženju presude je navedeno da su neosnovani apelantovi navodi iz tužbe, te da se apelant neosnovano poziva na postojanje duplikata vozačke dozvole iz razloga što upravni organi i nisu bili dužni cijeniti vjerodostojnost navedenog duplikata vozačke dozvole, nego da postupajući po zahtjevu za izdavanje vozačke dozvole utvrde sve relevantne činjenice propisane Alinejom V tačka 4. Uputstva.

5. Apelant smatra da je došlo do povrede njegovih ustavnih prava kako slijedi: pravo lica da ne bude podvrgnuto mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije i pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

7. Apelant smatra da su pobijanom presudom Kantonalnog suda broj 04 0 U 000337 08 U od 12. marta 2009. godine povrijeđena njegova prava iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije i iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju, učinjene prilikom odlučivanja o njegovom zahtjevu za izdavanje vozačke dozvole.

8. Ustavni sud konstatuje da se u postupku okončanom osporenom presudom odlučivalo o ispunjenosti uslova za izdavanje i zamjenu vozačke dozvole propisanih Alinejom V tačka 4. Uputstva. Stoga, Ustavni sud zaključuje da postupak koji je okončan osporenom presudom Kantonalnog suda uopće ne pokreće pitanje poštivanja prava koja garantuje član II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i član 3. Evropske konvencije, član II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i član 5. Evropske konvencije, ni član II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i član 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju. Iz tog razloga se ovi navodi apelanta moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1114/09 (E. B.) | Sudska praksa | Aktio