Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1116/09 (Z. M.)

Odluka donesena 12. 01. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1116/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. januara 2010. godine, u predmetu broj AP-1116/09, rješavajući apelaciju Zlatka Mirazovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zlatka Mirazovića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Už-63/05 od 26. februara 2009. godine i presude Kantonalnog suda Mostar broj U-11/05 od 25. januara 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Zlatko Mirazović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Kebo i Guzin, zajednička advokatska kancelarija iz Mostara, podnio je 10. aprila 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Už-63/05 od 26. februara 2009. godine i presude Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj U-11/05 od 25. januara 2005. godine.

2. Presudom Kantonalnog suda broj U-11/05 od 25. januara 2005. godine odbijena je tužba koju je apelant podnio protiv zaključka Odjela za stambene poslove i obnovu Grada Mostara, Područni ured Jugozapad broj 13/V-25-1-107/04 od 19. oktobra 2004. godine, kojim je kao neblagovremen odbačen apelantov zahtjev za vraćanje u posjed stana u Mostaru. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je utvrdio da je prema odredbi člana 5. stav 1. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 31/01, 56/01, 15/02, 24/03 i 29/03, u daljnjem tekstu: Zakon) zahtjev apelanta za vraćanje stana na kojem je imao stanarsko pravo u posjed neblagovremen budući da ga je apelant podnio 29. aprila 2004. godine, a da bi bio blagovremen trebao je biti podnesen do 4. jula 1999. godine. Budući da su rokovi određeni u navedenom takonu prekluzivni, dakle ne mogu produžavati i njihovim propuštanjem stranka gubi pravo, a apelant ih nije ispoštovao, Kantonalni sud nije mogao udovoljiti apelantovom tužbenom zahtjevu.

3. Presudom Vrhovnog suda broj Už-63/05 od 26. februara 2009. godine odbijena je žalba koju je apelant podnio protiv presude Kantonalnog suda broj U-11/05 od 25. januara 2005. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je ispitujući zakonitost pobijane presude utvdio da je apelant propustio postupiti u rokovima propisanim u članu 5. st. 1. i 3. Zakona, na temelju čega je Vrhovni sud stava da je Kantonalni sud pravilno odlučio kad je apelantovu tužbu odbio.

4. Apelant smatra da su osporenim presudama povrijeđena njegova prava iz člana II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6.Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i člana 1. Protokola 1 uz Europsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju, u osporenim presudama Vrhovnog i Kantonalnog suda je utvrđeno da apelant nije u zakonom određenom roku podnio zahtjev za povrat stana u posjed, iz čega proizlazi da sudovi nisu raspravljali o osnovanosti apelantovog zahtjeva za povrat stana u posjed, već je tužbeni zahtjev odbačen iz formalnih razloga, obzirom da nije podnesen u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao podnijeti zahtjev u roku propisanom Zakonom ili opravdati nemogućnost podnošenja tog zahtjeva, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Shodno tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da činjenica da apelant nije podnio zahtjev za povrat stana u Zakonom propisanom roku ukazuje na to da nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio zahtjev, na temelju kojeg sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer isti nije ispunjavao formalne uslove tog pravnog lijeka.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1116/09 (Z. M.) | Sudska praksa | Aktio