Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1157/09 (Grad Mostar)

Odluka donesena 12. 01. 2010.

  • Upravni spor
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1157/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednici Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. januara 2010. godine, u predmetu broj AP 1157/09, rješavajući apelaciju Grada Mostara, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Grada Mostara podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj U-740/08 od 3. marta 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Grad Mostar (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Javno pravobranilaštvo Grada Mostara, podnio je 15. aprila 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj U-740/08 od 3. marta 2009. godine.

2. Odlučujući u ponovljenom postupku po rješenju Ureda za razmatranje žalbi broj U-340/08, u postupku javne nabavke radova na rekonstrukciji poslovnog objekta – Gradska vijećnica, apelant (Služba za građenje i obnovu) je donio odluku o odabiru dobavljača broj 02-25-19356/07-10 od 12. augusta 2008. godine kojom je kao najpovoljniji odabran ponuđač «Hering» d.o.o. Široki Brijeg. Apelant je obavještenjem broj 07/3-25-19356/07-13 od 14. augusta 2008. godine obavijestio ponuđača Zajedničko poduzetništvo «HP Investing» d.o.o. Mostar i Društvo za građevinarstvo «MIP» d.o.o. Mostar o odabiru najpovoljnijeg ponuđača.

3. Odlukom apelanta broj 02-25-19356/07-11 od 20. augusta 2008. godine odbijen je kao neosnovan prigovor ponuđača Zajedničko poduzetništvo «HP Investing» d.o.o. Mostar i Društvo za građevinarstvo «MIP» d.o.o. Mostar izjavljen protiv odluke apelanta broj 02-25-19356/07-10 od 12. augusta 2008. godine. Apelant je obavještenjem broj 07/3-25-19356/07-14 od 21. augusta 2008. godine obavijestio ponuđača Zajedničko poduzetništvo «HP Investing» d.o.o. Mostar i Društvo za građevinarstvo «MIP» d.o.o. Mostar o razlozima odbijanja njegovog prigovora.

4. Odlučujući o žalbi ponuđača Zajedničko poduzetništvo «HP Investing» d.o.o. Mostar i Društvo za građevinarstvo «MIP» d.o.o. Mostar izjavljenoj protiv odluke apelanta broj 02-25- 19356/07-11 od 20. augusta 2008. godine, Ured za razmatranje žalbi je donio rješenje broj U- 778/08 od 2. oktobra 2008. godine kojim je usvojio žalbu i poništio odluku apelanta o odabiru dobavljača broj 02-25-19356/07-10 od 12. augusta 2008. godine i obavještenje broj 07/3-25- 19356/07-13 od 14. augusta 2008. godine, te odluku apelanta po prigovoru broj 02-25-19356/07-11 od 20. augusta 2008. godine i obavještenje broj 07/3-25-19356/07-14 od 21. augusta 2008. godine, i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak. Istim rješenjem poništena je tačka 6.6. Tenderskog dokumenta.

5. Rješavajući po tužbi apelanta u upravnom sporu radi poništenja rješenja Ureda za razmatranje žalbi broj U-778/08 od 2. oktobra 2008. godine, Sud BiH donio je rješenje broj U- 740/08 od 3. marta 2009. godine kojim je odbacio tužbu apelanta kao nedozvoljenu. U obrazloženju rješenja Sud BiH je naveo odredbu člana 2. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine (« Službeni glasnik Bosne i Hercegovine»br: 19/02, 88/07 i 83/08) kojom je propisano da pravo pokretanja upravnog spora imaju građani ili pravna lica, ako je konačnim upravnim aktom povrijeđeno neko njegovo pravo ili neposredan lični interes zasnovan na zakonu, pravobranilac Bosne i Hercegovine, državni službenik ako je konačnim upravnim aktom povrijeđeno njihovo pravo iz radnog odnosa, grupe koje zastupaju kolektivne interese (udruženja i fondacije, korporacije, sindikati), ako su konačnim upravnim aktom povrijeđena njihova prava ili kolektivni interesi koje zastupaju, organi uprave, službe za upravu, poslovne jedinice preduzeća, naselje ili grupa lica i sl., iako nemaju svojstvo pravnog lica, ako mogu biti nosioci prava i obaveza o kojima se rješava u upravnom postupku, kao i ombudsmen za BiH. Sud je dalje naveo, da stranka u upravnom sporu ne može biti organ koji je donio prvostepeni upravni akt, iz razloga što upravnim aktom koji se osporava u upravnom sporu nije rješavalo o njegovom pravu, obavezi ili neposrednom pravnom interesu. Obzirom da je u konkretnom slučaju apelant podnosilac tužbe, koji je ujedno kao ugovorni organ u prvom stepenu vodio postupak javnih nabavki radova rješavao i prigovore u ovoj pravnoj stvari, proizilazi da apelant nije ovlašten pokrenuti upravni spor protiv konačnog upravnog akta zaključio je Sud BiH.

6. Apelant smatra da je osporenom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

8. S obzirom da je apelant nosilac javne vlasti, Ustavni sud podsjeća da apelant ne uživa zaštitu prava zagarantovanih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola, koji regulišu odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud se poziva na svoj stav ustanovljen u odluci broj AP-39/03 od 27. februara 2004. godine, u kojoj je zaključeno da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, dok Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, te da prema članu VI/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kog suda za koju smatra da su mu njom povrijeđena prava, može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U citiranoj odluci je pored navedenog zaključeno, da državni organi i javna vlast kao učesnici sudskih postupaka uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine.

9. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati dopustivost apelacije u odnosu na apelantovo ustavno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Potrebno je odgovoriti na pitanje je li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata. Ustavni sud zapaža da je u predmetnom postupku apelant postupao kao organ javne vlasti i donosilac upravnog akta. To znači da apelant u konkretnom slučaju nije nosilac prava i obaveza o kojima je rješavano u predmetnoj upravnoj stvari, niti je upravnim aktom povrijeđen njegov neposredan lični interes zasnovan na zakonu. Dakle, iz navedenog proizlazi u predmetnom postupku nije odlučivano o «građanskim pravima i obavezama apelanata» u smislu značenja prava na pravično suđenje, te slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1157/09 (Grad Mostar) | Sudska praksa | Aktio