Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1296/09 («Unis» - Fabrika cijevi A.D. Derventa)

Odluka donesena 12. 01. 2010.

  • Upravni postupak
  • Protek roka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1296/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednici Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. januara 2010. godine, u predmetu broj AP-1296/09, rješavajući apelaciju «Unis» - Fabrika cijevi A.D. Derventa, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Unis» - Fabrika cijevi A .D. Derventa, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Uvp-08-000153 od 27. marta 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Unis» - Fabrika cijevi A .D. Derventa, podnesena protiv presude Okružnog suda Banja Luka broj 011-0-U-07-000683 od 22. aprila 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. «Unis» - Fabrika cijevi A.D. Derventa (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Neđo Drašković, advokat iz Bijeljine, podnio je 28. aprila 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Uvp-08-000153 od 27. marta 2009. godine i presude Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-U-07-000683 od 22. aprila 2008. godine.

2. Presudom Okružnog suda broj 011-0-U-07-000683 od 22. aprila 2008. godine odbijena je tužba koju je apelant podnio protiv rješenja Ministarstva finansija Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tuženi) broj 06.06./017-868-8/07-3-057 od 4. jula 2007. godine, a kojim je apelantu uskraćeno izdavanje odobrenja za ustupanje potraživanja (cesiju) u poslovima sa inostranstvom u ukupnom iznosu od 52.420,31 EUR. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je tokom postupka utvrdio da je tuženi podneskom od 15. juna 2007. godine pozvao apelanta da uz zahtjev za odobrenje za ustupanje potraživanja (cesiju), između ostalih dokumenata dostavi i kopije Jedinstvenih carinskih isprava (u daljnjem tekstu: JCI) za izvršeni trajni uvoz robe (IM4) za robu koja je u postupku razduživanja privremenog uvoza, umjesto ponovnog izvoza stavljena u slobodan promet, a čije plaćanje bi moglo biti izmireno ustupljenim potraživanjem po članu 136. tačka 1. Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine. Po navedenom dopisu tuženog apelant je, zajedno s dokumentima navedenim u presudi, dostavio kopije uvozne IM5 JCI na kojima je naveden broj odobrenja za unutrašnju obradu, a propustio je dostaviti kopije JCI IM4 što je izričito propisano u članu V. Odluke o prebijanju dugovanja i potraživanja, cesiji i preuzimanju duga u poslovima sa inostranstvom («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 15/04, 18/04, 112/06 i 12/07). Okružni sud je utvrdio, a na temelju one dokumentacije koju je apelant dostavio da je apelant izvršio uvoz robe u svrhu unutrašnje obrade po sistemu obustave plaćanja, ali da kompenzacione proizvode nije prijavio na novi carinski postupak na način propisan u članu 35. Uputstva o carinskom postupku unutrašnje obrade («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 90/06) te da je ta roba bez obzira što je postupak obrade izvršen na teritoriju Bosne i Hercegovine i dalje ostala stranom robom. Dakle, apelant nije dokazao da je izvršio uvoz radi unutrašnje obrade te da ima njegova obaveza prema ino dobavljaču. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno činjenice da je apelant propustio postupiti po traženju tuženog, Okružni sud je stava da je tuženi pravilno postupio kad je donio osporeno rješenje.

3. Presudom Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-08-000153 od 27. marta 2009. godine apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda broj 011-0-U-07-000683 od 22. aprila 2008. godine je odbijen kao neosnovan. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je Okružni sud pravilno utvrdio činjenično stanje, i donio pravilnu i zakonitu odluku te da su apelantovi navodi iz zahtjeva za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda neosnovani, zbog čega im nije bilo moguće udovoljiti.

4. Apelant smatra sa su osporenim presudama povrijeđena njegova prava iz člana II/ 3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i člana 1. Protokola 1 uz Europsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;» Dopustivost u odnosu na presudu Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-08-000153 od 27. marta 2009. godine

6. U konkretnom slučaju apelant se žali na presudu Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-08-000153 od 27. marta 2009. godine kojom je odbijen njegov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda broj 011-0-U-07-000683 od 22. aprila 2008. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Europske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Europski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Europske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o zahtjevu apelanta ne tiče odlučivanja o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Europske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav

1. Europske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom.

Dopustivost u odnosu na presudu Okružnog suda broj 011-0-U-07-000683 od 22. aprila 2008. godine

7. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu prethodno izraženog stava, je presuda Okružnog suda broj 011-0-U-07-000683 od 22. aprila 2008. godine, koja je punomoćniku apelanta uručena 15. maja 2008. godine, što je vidljivo iz dostavnice Okružnog suda. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 28. aprila 2008. godine, proizlazi da je apelacija podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Kantonalnog suda.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1296/09 («Unis» - Fabrika cijevi A.D… | Sudska praksa | Aktio